SWIRI
Malo je zemalja kojima je proslo stoljece udijelilo tako lose karte kao sto je to slucaj s Korejom. Prvu polovicu su Korejanci proveli pod brutalnim japanskim jarmom, a kraj drugog svjetskog rata je umjesto oslobodjenja doveo do novih i jos gorih problema. Pola zemlje su oslobodili Sovjeti, a pola Amerikanci, sto je, po uzoru na Njemacku, dovelo do podjele na sjevernu komunisticku i juznu kapitalisticku drzavu. Pokusaj da se podjela prevlada silom dovela je do rata koji je trajao tri godine, opustosio cijeli poluotok i zavrsio na najgori moguci nacin - tako sto su obje strane ostale cementirane na pocetnim pozicijama. Sjeverni dio tako vec pet desetljeca ostaje uporiste komunizma, a jug je vecinu tog vremena tavorio pod brutalnom vojnom diktaturom koja je tek u posljednjih par desetljeca evoluirala u nesto nalik na visestranacku demokraciju. Ovo malo podsjecanje na povijet istocne Azije nije bitno samo zato da bi se strani gledatelji upoznali s jednim od vaznih elemenata zapleta, nego i kao objasnjenje zbog cega je ovo prvi juznokorejski film koji je ikada distribuiran u Hrvatskoj. Naime, s obzirom da je bivsa Jugoslavija iz ideoloskih razloga drzala stranu Sjevernoj Koreji, za filmove s juga poluotoka nije bilo mjesta na televizijskim ekranima. A s dolaskom demokracije brutalno shvacena trzisna nacela i podilazenje amerocentrickom propagandom kondicionirane publike su odstranile svaku primisao da bi se neki juznokorejski film pojavio u kinima ili policama nasih videoteka. To je utoliko razumljivije, kada se uzme u obzir koliko je napora trebalo da se hongkonski filmovi "prodaju" nasoj publici, odnosno kada se uzme u obzir da je i jedan filmski div kao Japan na hrvatskom trzistu ostao kratkih rukava. Akcijski spektakl SHIRI vjerojatno ne bi probio tu barijeru da stjecajem okolnosti godine 1999. nije napravio rasturacinu na azijskom trzistu, koje je prilicno zasiceno proizvodima tog zanra. Isti film se takodjer moze pohvaliti i time da je u Juznoj Koreji uspio razbiti rekorde gledanosti koje je dvije godine suvereno drzao TITANIC.
Radnja filma zapocinje godine 1992. u logoru za obuku sjevernokorejskih specijalaca gdje mlada djevojka po imenu Hee (Kim Jon-yin) nakon brutalnog treninga postaje clanom elitne jedinice specijalizirane za teroristicke akcije na Jugu. Sest godina kasnije Lee je vec napravila karijeru nakon niza ubojstava vrhunskih juznokorejskih znanstvenika i politicara. Njoj su na tragu dvoje agenata juznokorejske tajne sluzbe - Dae-ho Jung (Derek Kim) i Jong Won Ju (Han Suk-kyu) - koji nikako ne uspijevaju otkriti njen identitet, ali to nije jedini problem s kojim su se suocili. Dok se Ju kod kuce mora brinuti o svojoj alkoholu sklonoj djevojci Bang-hee Lee (Lee Jang-gil), obojica su frustrirani time sto je demonska snajperistica uvijek korak ispred njih pa je logican zakljucak da povjerljive informacije "cure" iz ureda. Da stvar bude gora, obojica su pod dodatnom paskom sefova zbog toga sto ce se u Seulu odigrati povijesna nogometna utakmica izmedju timova dvije Koreje, na kojoj ce prisustvovati vodje dviju drzava. Istovremeno na Jug dolazi mali ali izuzetno efikasni tim sjevernokorejskih komandosa na celu s negdasnjim Leejinim mentorom Mu-young Parkom (Choi Min-sik) koji iz vladinog laboratorija kradu superrazorni eksploziv CTX. Mladi Ju mora istovremeno sprati sumnje sa svog imena, uhvatiti Hee, spasiti svoju djevojku te sprijeciti sjevernokorejske specijalce u njihovom opakom naumu.
Na prvi pogled SHIRI ne izgleda drukcije od bilo koje zanatske akcijade na koju nas je navikla hongkonska kinematografija. Svi elementi hongkonske formule su tu - niz akcijskih scena koje sadrze desetine ucesnika, tisuce ispaljenih metaka i odgovarajuci broj mrtvih, obicno na mnogo eskplicitniji i krvaviji nacin nego na sto nas je na to navikao sterilni Hollywood. S druge strane, scenarist i reziser Kang Je-Kyu je tu formulu uspio nadici vjestim balansiranjem izmedju dinamicnih akcijskih i "normalnih" scena. Neke od njih ne funkcioniraju bas najbolje, pogotovo ocajno stereotipna romansa izmedju Jua i Lee. Zavrsnica je takodjer malo preduga i utonjena u patetiku. Neka od rjesenja u zavrsnom obracunu takodjer izgledaju kao indigo-kopija svake prosjecne holivudske akcijade. No, s druge strane, postoji element koji cijeli film ne samo sto drzi kao cjelinu nego mu i omogucuje da nadidje ogranicenja komercijalne akcijade. To je prije svega motiv razdvojenosti korejskog poluotoka i duboke frustracije koju to neprirodno stanje izaziva kod njenih stanovnika. Simbolicni naslov filma je referenca na slatkovodnu ribu koja obitava iskljucivo u vodama Demilitarizirane zone te slobodno pliva neopterecena mitraljezima i bodljikavom zicom. Kang Je-Kyu, iako koristi svaku priliku da pokaze kako je Juzna Koreja po tehnoloskom i kulturnom razvoju desetljecima ispred svoje sjeverne sestre (mada se to precesto svodi na reklame za proizvode "Samsunga", tvrtke koja je pokrila veci dio budzeta), prema Sjevernoj Koreji se odnosi s neobicno velikom dozom razumijevanja, pa su i negativci vise motivirani nacionalizmom nego "cistom" ideologijom. Zbog svega ovoga SHIRI valja pozdraviti kao ne samo egzoticni novitet na nasem trzistu, nego kao i film koji zanrovska ogranicenja nadilazi snagom osobne vizije njihovih tvoraca.
(Posebna napomena: DVD-izdanje za ovaj film je prilicno siromasno. Osim samog filma ne postoji nijedan dodatni sadrzaj osim forspana. Slika je, s druge strane, u widesecreen formatu.)
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos