REINDEER GAMES
Vjerovali ili ne, u danasnjem Hollywoodu postoje glumci koji su spremni uistinu zaraditi barem dijelic bijesnih honorara tako sto za potrebe filma rade stvari koje vecina nas obicnih smrtnika nikada ne bi ni pokusala. Ben Affleck, najnoviji u ergeli holivudskih srcolomaca, je za potrebe Frankenheimerovog akcijskog trilera REINDEER GAMES (od "elizabetanskog" UCD-a ocekivano preveden kao PLJACKA STOLJECA) odlucio pokazati da je nesto vise od lijepog lica. Za potrebe uzivljavanja u ulogu je odlucio provesti neko vrijeme u dvoristu zatvora u Britanskoj Kolumbiji gdje je razgovarao s tamosnjim robijasima te ih detaljno ispitivao o zatvorskom zivotu i zauzvrat morao odgovarati na pitanja o svom seksualnom zivotu. Nesto kasnije Affleck je, snimajuci scenu tucnjave, dozivio tesku ozljedu, a vjerojatni razlog je bio u tome sto mu je suparnik bio Dana Stubblefield, profesionalni igrac americkog nogometa. Kada se u obzir uzmu sve patnje, ponizenja i rizici koje je siroti Affleck morao podnijeti radi PLJACKE STOLJECA, zbilja je steta sto je krajnji rezultat svih tih napora film kojeg ce vecina gledatelja sa zadovoljstvom zaboraviti.
Radnja zapocinje o strogo cuvanom zatvoru Iron Mountain prije Bozica, upravo u vrijeme kada kradljivac automobila Rudy Duncan (Affleck) i njegov "cimer" Nick (Frain) trebaju biti pusteni. I dok Rudy sanja samo o tome da se vrati svojoj obitelji i uziva u toploj cokoladi, Nicka ocekuje jos ljepsa buducnost u obliku Ashley (Theron), djevojke koju je upoznao preko pen-pal programa u zatvoru te koja bi njihovu korespondenciju pretocila u pravu vezu jednom kada se Nick nadje na slobodi. No, prije nego sto se to dogodi Nick strada u zatvorskom obracunu te Rudy, koji je citajuci pisma bio jednako napaljen kao i Nick, odlucuje preuzeti Nickov identitet i provesti nekoliko ludih dana u motelu. Na zalost, ubrzo otkrije da je pogrijesio, jer lijepa i seksepilna Ashley nije jedina zainteresirana za robijasa. Za Nicka/Rudyja se interesira i druzina prilicno opakih tipova na celu s Ashleyeinim bratom Gabrielom (Sinise). Nick je, naime, neko vrijeme proveo kao zastitar u indijanskom kazinu kojeg Gabrielova banda planira opljackati te je siroti Rudy otet kako bi razbojnicima pomogao svojim poznavanjem unutrasnjosti lokala i sefova. Rudy, naravno, nema pojma o kazinu te je prisiljen koristiti svu svoju domisljatost kako bi Gabriela ipak uvjerio da imaju pravog covjeka.
U PLJACKI STOLJECA scenarist Ehren Kruger uspijeva po drugi put torpedirati svoju reputaciju stvorenu GRADJANIMA OPASNIH NAMJERA. Razlog za to je vjerojatno u notornom nedostatku smisla za humor, odnosno tendenciji da se najidiotskije zaplete i predloske shvaca smrtno ozbiljno. Tako je VRISAK 3, koji je trebao biti nesto kao horor-parodija, zavrsio kao upravo onakav film kojeg je trebao parodirati, a nesto slicno se dogadja i s PLJACKOM STOLJECA, koja je trebala biti nesto kao kombinacija tarantinovske crne komedije zacinjena bozicnim ugodjajem. No, od humora od filmu ni traga ni glasa, a Kruger nam bezbroj obrata u prici servira kao da je rijec o dokumentarnoj drami o nuernberskom sudjenju. Na Krugerovu nesrecu, gledatelji ce tesko povjerovati u te obrate, kao i glavne likove filma, cija je inteligencija na razini sudionika "Jerry Springer Showa", a njihova vlastita inteligencija ce biti uvrijedjena zavrsnim "iznenadnim" obratom, koji je, po obicaju, i predvidljiv i neuvjerljiv u isto vrijeme. Nekoc ugledni reziser John Frankenheimer (MANDZURIJSKI KANDIDAT, FRANCUSKA VEZA 2) i dalje nastavlja unistavati svoju reputaciju u 90-tima ne trudeci se nimalo poboljsati idiotski scenarij. Sto se glumaca tice, oni su profesionalno uradili svoj posao, bilo da je rijec o Siniseu koji po n-ti put glumi psihopatskog negativca, bilo da je rijec o Charlize Theron koja po n-ti put pred kamerama pokazuje svoje grudi ili o veseloj druzini kanadskih i americkih epizodista (Williams, Dougal, Trejo) koji po n-ti put glumataju potrosne negativce. Sam Affleck se trudio, ali svejedno nije uspio prerasti svoj image holivudskog ljepotana, tako neadekvatan za ulogu zatvorske pticice. Na kraju, kada nam Frankenheimer servira finale u obliku bozicne idile, gledatelji ce u ove vruce ljetne dane vjerojatno pomisliti kako je PLJACKA STOLJECA stigla u pogresni termin. Autor ovih redova, pak, misli da je za PLJACKU STOLJECA svaki termin bio pogresan.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos