Hrvatska publika je gladna populistickih filmova, a uvoz od nasih istocnih susjeda ocito nije u stanju zadovoljiti te potrebe. Samo se time moze objasniti kako je prvi dugometrazni film mladog Dalibora Matanica, originalno snimljen za televiziju, na iznenadjenje svih, prosle godine pokupio nagrade na pulskom festivalu i poslije nastavio uspjesan pohod po hrvatskim kino-dvoranama. No, ovo potonje bi se isto tako moglo objasniti i vise nego odlicnim marketingom koji je uspio nemoguce - od jednog hrvatskog filma stvoriti dogadjaj koji se ne moze propustiti. Izuzetno inteligentni forspan, koji je po uzoru na Hollywood u sebi sazeo sve najsocnije elemente, tjednima se pustao na velikim i malim ekranima te ima malo Hrvata koji se nisu upoznali s likovima filma, a pojedine fraze iz filma su vec postale dio modernog rjecnika. No, iako je film dozivio veliki uspjeh, bilo je dosta gledatelja koji su bili razocarani, a znacenje BLAGAJNICE... u povijesti modernog hrvatskog filma imat ce mnogo vise veze s njegovim revolucionarnim sadrzajem nego sa samog kvalitetom Matanicevog uratka.
Glavna junakinja filma je Barica (Polic), samohrana majka koja zajedno s bolesnom kcerkom zivi u siromasnom zagrebackom predgradju te zaradjuje za zivot radeci u lokalnoj trgovini koju vodi Miljenko (Brkic), pokvareni poslovodja hercegovackog podrijetla. Barica je sve vrijeme krvavo rintala ne bi li skupila dovoljno radnih dana za godisnji odmor, kojeg misli provesti na moru kako bi svojoj kcerci omogucila da na cistom zraku barem na trenutak ozdravi. No, njene planove ce poremetiti dolazak Jadranke (Violic), nove prodavacice hercegovackog podrijetla, koja se nimalo ne ustrucava koristiti svoje zenske drazi kako bi od Miljenka iskamcila novac i druge povlastice. Miljenko, naravno, pada u klopku te pod krinkom poslovnog puta misli organizirati romanticni vikend. Problem je u tome sto zbog toga Barica mora ostati bez godisnjeg odmora, ali se ona s time ne miri.
Usporedba stranih i domacih kritika ovif filma mnoge ce podsjetiti na jednu kultnu argentinsku karikaturu iz 70-tih godina koja opisuje kako publika reagira na Chaplina dok jede cipelu u POTJERI ZA ZLATOM - dok publika u galeriji umire od smijeha, dotle ona u parteru tu scenu gleda potpuno ravnodusno. Naravno, strane kritike su film nazvali urnebesnom komedijom, dok su domaci kriticari, mnogo bolje upoznati sa pravim stanjem stvari na ovim prostorima, pod tu zanrovsku klasifikaciju stavili znak pitanja. Naime, ako se izuzme par gegova - od kojih je vecina ionako "potrosena" u forspanu, BLAGAJNICA... je mrtvacki ozbiljna socijalna drama, koja bez imalo uljepsavanja pokazuje zalosno stanje stvari u Lijepoj Nasoj gdje caruju alkoholizam, narkomanija, korupcija i nasilje, a mali, obicni covjek je osudjen na stalna ponizenja i nema gotovo nikakve nade u bolje sutra. Da stvar bude gora, starije generacije su jos uvijek tu da se sa sjetom prisjecaju iz danasnje perspektive zlatnih 60-tih i 70-tih godina (koje simbolizira soundtrack "Novih fosila" i Drago Diklic koji se pojavljuje u cameo ulozi) kada su jos uvijek mogli priustiti iluziju da zive zivotom dostojnim covjeka. Upravo tu i lezi glavni problem ovog filma - Matanic nema dovoljno smisla za humor da bi uspio oprati gorcinu s filmskog platna, pa je prisiljen brze-bolje izmisliti bizarni Strljicev lik policijskog inspektora-filozofa ne bi li tako publici priustio kakav-takav hepi end. No, krajnji je rezultat toga je krajnje neuvjerljiv i samo rasteze film na predugih 86 minuta.
Dodatni problem Matanicevog filma jest i u tome sto on nudi uzrok svih problema danasnje Hrvatske - to su Hercegovci, skupina neotesanih, neobrazovanih ali rodbinski cvrsto povezanih i beskrupuloznih parazita-dosljaka koji koriste svaku priliku ne bi li popili krv ostatku hrvatske nacije i usput unistile svaki tracak gradjanske, srednjoevropske kulture. Snimljen nedugo poslije trecesijecanjskih izbora, ovaj film predstavlja jedan od bitnih miljokaza u povijesti hrvatskog filma, jer su po prvi put Hercegovci istisnule Srbe s mjesta dezurnih tlacitelja Hrvatske. U prikazu hercegovackog zla Matanic ide mnogo dalje nego sto su najzadrtiji tudjmanoidi isli u prikazivanju "srpskog barbarogenija", te je njegov film mnogo blizim ostvarenjima koje su na temu Zidova 30-tih i 40-tih godina radili Goebbelsovi filmasi. A cak i nacin na koji se Barica obracunava sa nepravdom malo podsjeca na neke metode iz tog doba. Iako ce vecina Hrvata s odobravanjem gledati prikaz Hercegovaca, gledatelji sa savjescu ce u ovom filmu prepoznati nepatvoreni rasizam.
No, usprkos problematicnog sadrzaja i zanrovske neodredjenosti, BLAGAJNICA HOCE ICI NA MORE ipak zasluzuje prolaznu ocjenu zbog dobre glumacke ekipe, kao i zbog toga sto je rijec o jednom od najvaznijih filmova u kratkoj i zalosnoj povijesti moderne hrvatske kinematografije.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos