ROMANCE X
Posljednjih tridesetak godina smo navikli na to da nas mediji svako malo bombardiraju s najavama novog filmskog ostvarenja koje ce "srusiti tabue u prikazu seksualnosti na velikom ekranu". Iskusniji gledatelji su prema tome odavno skepticni, i to iz dva razloga. Prvo, svi tabui koji su se trebali srusiti su sruseni jos 70-tih godina, u kratkom razdoblju kada su se frisko legalizirani pornici odjednom nasli u istoj vreci s etabliranim art-ostvarenjima. Drugo, u posljednje vrijeme je "razbijanje tabua" iskljucivo povezano s bigotnim licemjerjem americkog cenzorskog odbora MPAA, zahvaljujuci kojemu se i krajnje ne-eroticni Verhoevenov SHOWGIRLS pokusao prodati kao revolucionaran film. S druge strane Velike Bare se seksualnost shvaca mnogo ozbiljnije, isto kao njeno eksplicitno prikazivanje na ekranu. Tako se na kanskom i drugim evropskim festivalima u posljednjih par godina u sluzbenom programu cesto mogu naci filmovi koji sadrzavaju scene erekcije, penetracije i ejakulacije - dakle svega onoga sto je u svijesti prosjecnog konzumenta donedavno bilo iskljucivo domena hard core pornica. Iako su najpoznatiji takav primjer bili IDIOTI uglednog danskog rezisera Larsa von Triera, titulu najpoznatijeg "postenog" filma s hardcore sadrzajem nedavno mu je preteo ROMANCE, drama francuske filmasice Catherine Breillat. Usprkos podijeljenim kritikama, film je relativno dobro prosao na francuskom i ostatku evropskog trzista, a domaci distributer se potrudio napraviti dobru reklamu s plakatima na kojima dominiraju rijeci "sokantno" i u danasnjem kontekstu gotovo pateticna preporuka mladjima od 17 godina da ne gledaju ovaj film. Ipak, ono sto ce vecini gledatelja biti najzanimljivije jest to da se u jednoj od uloga pojavljuje Rocco Siffredi, najpoznatiji porno-glumac danasnjice.
Glavna junakinja ovog filma je Marie (Ducey), mlada uciteljica u osnovnoj skoli koja zivi sa svojim deckom, manekenom Paulom (Stevenin). I dok Marie iskreno voli Paula, u posljednje vrijeme je sve vise frustrirana Paulovom odlukom da do daljnjeg s njom ne vodi ljubav. Stoga je s vremenom prisiljena traziti oduska na strani, izmedju ostalog i s kratkim ali zestokim susretom s udovcem Paolom (Siffredi), ali ce joj oci otvoriti tek bizarno otkrice o tajnom zivotu Roberta (Bertrand), direktora njene skole. Naime, Robert tvrdi da je spavao s preko 10.000 zena usprkos, a tajna njegovog uspjeha je u tome sto zna slusati zene te u sadomazohistickim vjestinama. Ipak, ni te prolazne veze nece zadovoljiti Marie sve dok konacno ne uspije spavati s Paulom i zatrudnjeti.
Catherine Breillat, autorica ovog filma, je u svojoj zemlji manje poznata po filmovima koliko po knjizevnim djelima, ukljucujuci roman kojeg je napisala dok joj je bilo 17 godina (i koji je u svoje vrijeme zbog socnog sadrzaja bio zabranjen za njene vrsnjake). Ipak, u toku svoje karijere je stekla veliki ugled kao scenaristica i knjizevna kriticarka, a i rezirala je nekoliko filmova, ukljucujuci 36 FILLETTE, kontroverznu dramu o 14-godisnjoj djevojcici koja razmislja o gubitku nevinosti sa sredovjecnim plejbojem. Ono sto je u kontekstu ovog filma ipak najzanimljivije jest to sto se Breillat sebe smatra feministkinjom, zbog cega ce na sebe navuci bijes svih onih zena koje obican svijet danas smatra feministkinjama. Prvo, sama cinjenica sto njen film sadrzi hard core scene ce navuci bijes feminstkinja koji svaku pornografiju smatraju "ponizavanjem zene" i koji se nece pomiriti s time da je Breillat svoju glavnu glumicu Caroline Ducey tjerala da pred kamerom radi stvari na koje ne bi pristao nijedna njena etablirana kolegica. Nadalje, kroz cijeli film Breillat nam prilicno eksplicitno tvrdi da zene osjecaju istu potrebu za seksom kao i muskarci, odnosno da su jedino muskarci, i to najcesce oni siroviji, ti koji su u stanju te potrebe zadovoljiti. Konacno, jedna od posljednjih recenica u filmu koja slavi majcinstvo se nece svidjeti feminstkinjama zbog toga sto implicira to da zena radi obitelji mora zrtvovati karijeru.
Feminizam se u ovom filmu ipak ogleda u tome sto se odnosu ljubavi i seksualnosti prilazi iz zenske perspektive, koja uvjetuje i cisto tehnicki pristup scenama seksa. Naime, iako se Caroline Ducey kroz veci dio filma pojavljuje gola, samog seksa u filmu ima relativno malo, a i te scene usprkos svoje eksplicitnosti nisu nimalo eroticne. Naime, sva zbivanja u filmu pratimo kroz naraciju glavne junakinje, koja nam servira svoja gotovo klinicka opazanja cak i u najzescim scenama. Eksplicitnost prizora umjesto da izazove seksualno uzbudjenje kod gledatelja samo sluzi kako bi Breillat/Marie ilustrirala svoje stavove. Tako su scene koje bi trebale biti pornografske u stvari poticu publiku na razmisljanje. U svemu tome Breillat ima itekako veliku potporu glumacke ekipe, ukljucujuci Ducey koja bi zbog izvrsno odradjenog posla i spremnosti na velika odricanja pred kamerom u nekim manje licemjernijim sredinama mogla ocekivati i nagrade. I ostatak glumacke ekipe je dobar, a to se odnosi Rocca Siffredija cije bezizrazajno, gotovo vandamovsko lice u ostatku njegovog opusa nije odavalo znakove da bi uistinu mogao obaviti pravi glumacki posao pred kamerama. Breillat vjesto i prilicno brzo vodi radnju, a jos dugo ce se pricati o nekim prilicno zanimljivim scenama (poput Marienog bizarnog sna). No, pred kraj se film cini malo zbrzanim i zavrsava s previse melodrame. Ipak, publici koja je spremna prihvatiti eksplicitni seks na ekranu ROMANCE se moze preporuciti kao jedan ozbiljni i pametni uradak kojemu kontroverzni sadrzaj nije samom sebi svrha.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos