MIFUNE

MIFUNES SIDSTE SANG

• uloge: Iben Hjejle, Anders W. Berthelsen, Jesper Asholt, Emil Tarding, Anders Hove, Sofie Grabol
• glazba: Thor Backhausen, Karl Bille & Christian Sievert
• scenarij: Anders Thomas Jensen & Soren Kragh-Jacobsen
• rezija: Soren Kragh-Jacobsen
• proizvodnja: Zentropa/SVT Drama, Danska/Svedska, 1999.
• distribucija: Discovery
• trajanje: 101`

U danasnjem svijetu, gdje mediji preko noci nekog anonimusa mogu dignuti zvijezda, mozda ima i previse filmskih djelatnika koji se mogu pohvaliti titulom kult-rezisera. Ali rijetko je koji od njih tu reputaciju shvatio tako ozbiljno kao Lars von Trier, danski reziser koji je paznju "umjetnicki" orijentirane kritike privukao KRALJEVSTVOM, bizarnom evropskom verzijom TWIN PEAKSA. Nakon sto se etablirao kao jedan od najuglednijih evropskih rezisera i pokupio hrpu nagrada, von Trier je svoje poklonike i ucenike organizirao kao svojevrsnu sektu koju je nazvao "Dogma 95" i ciji su se sastanci odrzavali u asketskom ambijentu von Trierove seoske farme. Rezultat tamosnjih meditacija jest svojevrsni "Zavjet cistoce" na temelju kojeg su se filmasi obvezali strogo se pridrzavati pravila kojima bi svoje filmove ucinili sto razlicitijim od holivduske komercijale. Izmedju ostalog "Zavjet cistoce" zabranjuje koristenje nasnimljene glazbe, zanrovskog scenarija, umjetnog osvjetljenja, dekora i rekvizita, odnosno umjesto filmske mora se koristiti video-vrpca. "Dogmin" manifest je, zbog toga sto filmove cini jeftinijim, postao neobicno popularan i van danskih granica, pa su, izmedju ostalog, po "Dogminim" pravilima filmove snimali i tako poznati filmasi kao sto je Harmony Korine, a i jedan od najvecih hitova 1999. godine, VJESTICA IZ BLAIRA, moze se shvatiti kao "Dogmin" film. No, u samoj Danskoj je snimljeno samo nekoliko filmova po "Dogminim" pravilima, odnosno samo je nekolicina dobila sluzbeni certifikat "Dogme 95". Jedan od njih je MIFUNE, komedija danskog estradnog umjetnika Sorena Kragh-Jacobsena, koji je inace treci po redu, ali prvi koji nasa publika ima prilike vidjeti na policama videoteka.

Jacobsen je u intervjuima tvrdio kako je naslov filma MIFUNE dosao sasvim slucajno, kao svojevrsni homage velikom japanskom glumcu Toshiru Mifuneu koji je umro tokom snimanja. No, s druge strane, glavni junak MIFUNEA ima dosta slicnosti s Kikujirom iz SEDAM SAMURAJA, najpoznatijom Mifuneovom ulogom - obojica se nastoje probiti u zivotu tako sto skrivaju svoje skromno socijalno podrijetlo. Na pocetklu filma se cini da je Kersten (Berthelsen) u tome i uspio - ima vrlo dobro placen posao u kopenhagenskoj tvrtci i luksuzni automobil, a sve je to osigurao i vjencanjem za sefovu kci Claire (Grabol). No, stjecajem okolnosti njegov zivotni plan ce dozivjeti ozbiljan udarac kada primi telefonski poziv da mu je umro otac i na cuvanje ostavio zapustenu farmu u ruralnoj zabiti Lollanda kao i retardiranog brata Ruda (Asholt). Kersten, koji je radi karijere nastojao tajiti svoje skromne kroijene, hita u Lolland da bi na brzinu pronasao rjesenje za taj problem prije nego sto ga supruga i tast uspiju "procitati". No, briga za NLO-ima opsjednutog Ruda i raspadajucu farmu se ipak cini preteskim zadatkom za Kerstena, te on daje oglas za kucnu pomocnicu. Na oglas odgovara Liva Psilander (Hjejle), zena koju zivot takodjer nije mazio u posljednje vrijeme - nakon sto je bila prisiljena baviti se prostitucijom ne bi li platila otmjeni internat za svog nezahvalnog i nepodopstinama sklonog 13-godisnjeg brata Bjarkea (Tarding), posvadjala se sa svojim svodnikom, a odnedavno je putem telefona pocinje progoniti nepoznati manijak. Livi se zabita seoska farma cini kao idealno utociste, ali ce, nakon sto upozna Kerstena i Ruda, poceti razmisljati o tome nije li se preracunala.

Publika nenaviknuta na "Dogmu" i na danski film opcenito ce MIFUNE vjerojatno docekati kao veliko osvjezenje, ali ne i kriticarski establishment, pogotovo oni snobovske orijentacije koji su "Dogmin" manifest shvatili previse ozbiljno. Prema njima, MIFUNE predstavlja oskrvrnjivanje Zavjeta cistoce, jer ga se Kragh-Jacobsen usudio snimiti na filmskoj vrpci i zanrovski odrediti kao komediju. Drugima je jednostavno nepojmljivo kako "Dogmin" film, koji bi po svojoj definiciji trebao biti antiteza holivudskim limunadama i prikazivati zivot u najgorem mogucem svjetlu, uopce moze imati humora odnosno zavrsiti necim sto slici na hepi end. Ipak, od svih kriticara najvise argumenata imaju oni koji tvrde da je MIFUNE nista drugo nego holivudski film lukavo presvucen u pomodno "Dogmino" ruho, odnosno da ima malo previse slicnosti s Levinsonovim KISNI COVJEKOM. Ti kriticari su vjerojatno u pravu, ali to ne znaci da Kragh-Jacobsen nije obavio posao kako treba; naprotiv, snimivsi MIFUNE kao komediju (iako na trenutke poprilicno crnu) sirokoj publicije uspio prodati "Dogmine" principe u probavljivom pakovanju te tako uspio u necemu sto ultradepresivnim predloscima art-snobovskih autora ne bi poslo za rukom. Kragh-Jacobsen u ovom filmu vjesto kombinira holivudska i "Dogmina" pravila, isto kao sto kombinira mrtvacki ozbiljne i depresivne teme s humorom. Likovi mogu izgledati kao holivudski stereotipi, ali su portretirani s dosta vjestine, zivotnosti i uvjerljivosti (pogotovo je to slucaj sa sarmantnom Iben Hjejle, heroinom Frearsovog DUCANA SNOVA), od cega mozda iskace Jasper Asholt u ipak pomalo isforsiranoj i klisejiziranoj ulozi retardiranog Ruda. Kragh-Jacobsen nas usprkos niskog budzeta i prilicno banalnog mjesta radnje ipak uspijeva zadrzati pred ekranima, iako se pred kraj film cini pomalo razvucenim, a neke scene (poput osvetnickog pohoda Livinih prijateljica) izgledaju nasilno umetnute. Ipak, za sve one koji se zele upoznati s "Dogmom", a istovremeno zele uzivati u dva sata dobre zabave, MIFUNE je film koji se ne smije propustiti.