EYES WIDE SHUT
Prije nekih 2500 i vise godina lidijski kralj Krez, tada najbogatiji covjek antickog svijeta, zapitao je mudrog atenskog zakonodavca i filozofa Solona koji je covjek najsretniji na svijetu, opravdano ocekujuci da ce upravo njemu biti ukazana ta cast. Ali, na Krezovo veliko razocaranje, Solon mu je odvalio kako se tako nesto nikada ne moze reci zivom covjeku, s obzirom da tek smrt i protok vremena daju pravi kontekst u kojem se moze procjenjivati neciji uspjeh, odnosno vaznost na ostatak covjecanstva. Solonovu izreku danas u svijetu filma mozda najbolje ilustrira sudbina Stanleya Kubricka, jednog od najvecih americkih filmskih rezisera, odnosno covjeka kojeg su donedavno drzali filmskim bozanstvom. No, kada je nakon dvanaest godina i par mjeseci nakon Kubrickove smrti njegov posljednji film konacno dosao pred gledatelje, ispostavilo se kako danasnje generacije o Kubricku imaju daleko losije misljenje od prethodnih koje su u pravilu bili idolopoklonici. Razlozi za to su visestruki, ali najvazniji je taj da se Kubrickov talent, stil i, prije svega, njegov karakter nije izmijenio, ali svijet oko njega jest. Ako se pazljivo pogleda vrijeme kada je Kubrick bio napravio filmove koji ce ga dovesti u panteon, oni su bili u pravilu snimljeni 60-tih i pocetkom 70-tih godina, dakle u revolucionarno vrijeme kada je zapadna civilizacija preispitivala svoje temelje. Kubrickov cinicni, nihilisticki i mizantropski svjetonazor, kao i spremnost da bez ikakvog uljepsavanja pokaze moderno drustvo onakvim kakvo ono jest, savrseno se uklapao u kontra-kulturnu paradigmu "baby boomera" i njima srodnih ljevicara koji su to pokvareno drustvo htjeli srusiti i na njegovimm rusevinama sagraditi nesto bolje. No, vremena su se promijenila i ti isti "baby boomeri" su s vremenom postali dio tog establishmenta i u objektima nemilosrdnog Kubrickovog seciranja su odjednom poceli pronalaziti sebe. Kubrick im je, stoga, prestao biti idolom i njegova mizantropija je umjesto vrline postala manom - filmski Bog se u njihovoj viziji pretvorio u cangrizavog i ekscentricnog starca kojeg je vrijeme pregazilo. Taj se fenomen, naravno, odrazio i na filmsku kritiku, koja je prvo prilicno stidljivo odrekla status remek-djela FULL METAL JACKETU daleke 1987. godine, da bi se dvanaest godina kasnije drvljem i kamenjem obrusila na njegov posljednji film, OCI SIROM ZATVORENE, od strane tog istog kriticarskog establishmenta proglasenim najvecim filmskim razocaranjem prethodnog desetljeca.
Dodatni razlog zbog kojeg Kubrickov posljednji film ima tu "cast" da se za tu nesretnu titulu natjece s Lucasovom FANTOMSKOM PRIJETNJOM jest u tome sto je holivudski establishment Kubrickov notorni perfekcionizam iskoristio kako bi unistio njegovu reputaciju. Prvo je Kubrick film snimao pune cetiri godine (i, naravno, ostavio ga nedovrsenim), sto je maticni studio "Warner" iskoristio za reklamnu kampanju koja je ocekivanja snobovske publike bila podigla do razina koja su razocarenje ucinili gotovo neizbjeznim; kada je autor 2001, DR. STRANGELOVEA, PAKLENE NARANCE ili LOLITE u pitanju, tako se nesto moze i ocekivati. Dodatni razlog zbog kojeg je razocarenje publike bilo tako veliko je bilo u tome sto se film snimao u najvecoj tajnosti, s time da je "Warner", dakako, diskretno stavio do znanja da se film bavi seksom i, naravno, u tom pogledu razbija gotovo sve holivudske standarde u njegovoj vizualnoj prezentaciji. Iako svatko tko ima imalo iskustva s nacinom kako Hollywood tretira seks na ekranu zna da zavrsni proizvod iz cenzorskih razloga nikada nece biti slican cak ni kablovskim proizvodima koje nam HRT povremeno emitira petkom i subotom navecer, a o hard core proizvodima da i ne govorimo, publika je zagrizla mamac i uistinu povjerovala da ce im Kubrick uvaliti prvi holivudski visokobudzetni i "umjetnicki" pornic. Sto je Kubrick stvarno zelio, na zalost, nikada necemo saznati, s obzirom da je umro prije nego sto je film bio u potpunosti dovrsen; licemjerni "Warnerovi" producenti su, usprkos svog hinjenog pijeteta prema umrlom majstoru ipak odlucili cenzorski iskasapiti njegov materijal koristenjem digitalne tehnologije "prekrivanja" nezgodnih detalja i tako sebi osigurali komercijalno povoljni R-rejting. Srecom, publika u po pitanjima seksualnog morala manje puritanskoj i licemjernoj Evropi bila je postedena tog svetogrda. Na zalost, hrvatska publika nije bila u stanju SIROM ZATVORENE OCI vidjeti u kinima, ali cak i video, odnosno DVD premijera, predstavlja jedan od najvecih filmskih dogadjaja godine.
Radnja filma se temelji na pripovjetci Arthura Schnitzlera, uglednog austrijskog lijecnika i knjizevnika koji je pocetkom 20. stoljeca prijateljevao s Freudom te poslije stekao slavu secirajuci dekadentni seksualni moral umiruceg Habsburskog imperija i Srednje Evrope uopce. Kubrick je u svom scenariju radnju prenio u suvremeni New York, gdje njegovi glavni protagonist dr. William Harford (Cruise) ima sve sto bi vecina njegovih sugradjana pozeljela - uspjesnu karijeru lijecnika, drustveni ugled i bogatstvo, prelijepu suprugu Alice (Kidman) s kojom ima sedmogodisnju kci. Sve je u njihovom zivotu lijepo i krasno dok oboje ne odu na raskosnu zabavu koju priredjuje ugledni milijunas i dobar Williamov prijatelj Victor Ziegler (Pollack). Tamo ce oboje supruznika biti objektom vanbracnog ocijukanja - Alice se upucava sarmantni Madjar, dok Williama u napast dovode dvije manekenke. Kada oboje supruznika o cijelom tom dogadjaju diskutiraju pod utjecajem marihuane, Alice prizna kako je sanjala o vanbracnoj vezi s drugim muskarcem. Zbunjeni William ce, nakon sto mu jedne veceri kci netom umrlog pacijenta (Richardson) prizna kako ga voli, poceti i sam traziti neobicne seksualne pustolovine na njujorskim ulicama. Igrom slucaja tom prilikom sretne bivseg kolegu sa studija Nicka Nightingalea (Field) koji mu isprica pikantnu pricu o tajanstvenoj druzini koja odrzava orgije pod maskama u usamljenom zamku. William se tamo uspije prosvercati, ali je to tek samo pocetak neobicnih i zastrasujucih dogadjaja koji ce Williamov zivot preokrenuti naglavce.
Mnogi od kriticara koji su Kubricka bili odlucili razapeti, SIROM ZATVORENE OCI su proglasili nicim drugim do neslanom salom starog majstora, koji je namjerno odlucio napraviti volovima sve svoje idolopoklonike. Tome ne samo sto je u prilog isao fijasko sa na "kontroverznoj erotici" temeljenoj propagandnoj kampanji, nego i neke objektivne okolnosti. Naime, SIROM ZATVORENE OCI se komotno mogu opisati kao film koji traje dva i pol sata i u kojem se gotovo nista ne dogadja. No, s druge strane, dva i pol sata trajanja predstavlja nesto sasvim normalno za Kubrickove filmove, i, sto je jos vaznije, kod Kubricka se, za razliku od nekih drugih razvikanih nazovi-velicina, duzina filma nije bila obrnuto proporcionalna s kvalitetom. U tome, naravno, Kubrick predstavlja sustu suprotnost Ridleyu Scottu, Michaelu Bayu i slicnim video-juncima koji ne mogu zamisliti kadar duzi od deset sekundi. Kubrick, naprotiv, svaku scenu i svaki kadar pazljivo elaborira, tjerajuci gledatelje da se do kraja uzive u neobicni, hladni i pocesto sasvim zastrasujuci svijet u kojem obitavaju njegovi junaci. U ovom slucaju to je svijet o kojemu vecina tih gledatelja moze samo sanjati i za kojim zudi - bogataski milje New Yorka. Ali, naravno, Kubrick kao veliki mizantrop ne stedi truda da nam docarao tamnu stranu tog naizgled idilicnog svijeta. Prije svega duge voznje i pomaknuti sirokokutni objektivi koji prikazuju interijer raskosno uredjenih bogataskih palaca izazivaju osjecaj agorafobije, nelagode i izgubljenosti. Cesto koristenje crvenog osvjetljenja u interijerima, cesto u snaznom kontrastu s koristenjem plave boje u eksterijera, takodjer nam pod krinkom erotske atmosfere docarava nista drugo nego prijetnju po integritet naseg junaka. Konacno, i Kubrick se ponovno dokazao kao vrsni poznavatelj klasicne glazbe - originalna partitura Jocelyn Pook savrseno se nadopunjuje s valcerima i koristenjem jednostavne Ligetijeve klavirske glazbe (ova potonja je posebno efektna u mozda najnapetijoj, a istovremeno i najironicnijoj sceni filma).
Tamnu stranu Harfordove idile nam Kubrick takodjer naznacava i kroz vrlo dobri scenarij koji ima jednako toliko snaznih kontrasta koliko i onaj izmedju njujorskih ulica i njujorskih bogataskih interijera - glavni junak bogatstvo i lagodni zivot ima zahvaliti tome sto se kao lijecnik svaki dan susrece sa smrcu i svakojakim nesrecama; njegov naizgled cvrsti brak gotovo ce unistiti nekoliko sitnih flertova i seksualnih fantazija; odgovorni profesionalac i otac obitelji se zbog malogradjanske dosade upusta u nestasluke primjerenije pubertetliji; ista palaca u kojoj stupovi drustva paradiraju u najelegantnijoj odjeci je isto mjesto gdje lijecnici od overdosea spasavaju gole zene. Taj snazan kontrast je Kubrick ipak manje postigao zahvaljujuci svojoj rezijskoj vjestini koliko zahvaljujuci izvrsnom castingu. "Warnerova" propagandna masinerija, koja je tvrdila da su Tom Cruise i Nicole Kidman iz temelja preispitali svoju vezu iz stvarnog zivota zahvaljujuci dugogodisnjim razgovorima s Kubrickom je barem djelomicno tocna. Kubrick je izgleda dobro "procitao" Cruisea i upravo je taj holivudski ljepotan i mozda najveci egomanijak Hollywooda savrseno pristao za ulogu njujorskog lijecnika-egomanijaka koji ispod savrsenog fizickog izgleda krije povrsnost oblomovljevskog "suvisnog covjeka".
Ipak, najbolje i najefektnije uloge su ipak dali sporedni glumci. I tu se Kubrick itekako iskazao - Nicole Kidman se u slozenoj ulozi zene rastrgnute izmedju malogradjanske zivotne uloge i vlastitih fantazija bolje snasla od svog supruga. Ostali glumci i glumice su, pak, bili vrlo dobri u scenama u kojima gotovo svatko od njih na ovaj ili onaj nacin erotski reagira na Cruise/Harfordovu pojavu - bilo direktno kao ucviljena kci koju tumaci Marie Richardson ili indirektno poput pokvarenog pijanista kojeg tumaci Todd Field ili jos pokvarenijeg oca-svodnika kojeg tumaci Rade Serbedzija. Pri tome je Kubricka itekako posluzila i sreca - lik pokvarenog bogatasa kojeg je originalno trebao tumaciti Harvey Keitel je vrlo dobro zamijenio ugledni njujorski reziser i producent Sydney Pollack (TRI KONDOROVA DANA, TOOTSIE), a posebna je ironija u tome sto doticnome ovaj glumacki izlet predstavlja mozda najbolju filmografsku referencu u posljednja dva desetljeca.
Naravno, kada je u pitanju netko kao Kubrick, bilo bi prilicno nepravedno da se o njegovom djelu, bilo u cjelini bilo, kao u slucaju SIROM ZATVORENIH OCIJU, odmah donose mjerodavni sudovi. No, i bez obveznog cekanja na povijesnu distancu koja ce konacno po pitanju vrijednosti Kubrickovog djela dati svoju konacnu presudu, moze se reci da je veliki majstor, svidio se nama njegov mizantropski pogled na svijet ili ne, sa ovim filmom napravio jednu od najvelicanstvenijih oporuka u povijesti filma.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos