FOR LOVE OF THE GAME
Billy Chapel (Costner) je ostarjela bejzbol-zvijezda koja se upravo nalazi pred posljednjom utakmicom sezone kojom se njegov tim, "Detroit Tigers", nema nekih posebnih razloga podiciti. No, upravo pred tu utakmicu ga ceka niz neugodnih iznenadjenja - vlasnik tima i njegov dugogodisnji prijatelj Gary Wheeler (Cox) ga izvijesti kako ce tim prodati, a njega samog najvjerojatnije transferirati u neku drugu momcad. Da stvar bude jos gora, Billyja pred istu vecer napusti njegova dugogodisnja djevojka Jane Aubrey (Preston). No, Billy ce kao pravi profesionalac svejedno otici na teren gdje ga cekaju "New York Giantsi". Tamo ce uz pomoc svog suigraca Gusa Sinskog (Reilly) pokusati naciniti sportski podvig i odigrati savrsenu partiju baseballa. U medjuvremenu ce se i prisjecati dogadjaja od prije pet godina kada je prvi put sreo Jane i bio neosporni kralj americkih bejzbol-igralista.
Autor ovog teksta ne spada medju one kriticare koji padaju na koljena svaki put kada netko spomene ime americkog kult-rezisera Sama Raimija, pa stoga i nije bio bas previse iznenadjen cinjenicom sto je njegova drama IZMEDJU LJUBAVI I IGRE razapeta od strane americke kritike. Ono sto mozda iznenadjuje jest to da se Raimi, specijalist za otkacene horor-komedije (ZLA SMRT) dohvatio filma koji pripada u Americi prilicno popularnom podzanru sportske drame. Na zalost, njegov izlet nije bas najbolje zavrsio, jer od Raimijeve vizualne otkacenosti i humora ovdje nema nista - rijec je o mrtvacki ozbiljnoj drami koja izgleda kao da ju je rezirao svaki prosjecni holivudski placenik. Da stvar bude gora, ta drama zanrovski predstavlja mjesavinu filma o bejzbolu - najdosadnijem americkom sportu o kojemu prosjecni prekobarski gledatelji ne znaju nista niti zele nauciti - i najljigavije moguce melodrame. Scenarij Dane Stevensa, odgovornog za romanticnu "ljigu" zvanu GRAD ANDJELA, nimalo ne uspijeva ostvariti uspjesan spoj ova dva elementa. Umjesto toga dvije paralelne radnje s nizom kliseja i predvidljivosti samo rastezu film na gotovo nepodnosljiva dva sata, a i inace talentirani kompozitor Basil Poledouris (CONAN, ROBOCOP) nas non-stop zivcira svojim tamburanjem. Sto se glumacke postave tice, nekoc slavni Kevin Costner se nakon VODENOG SVIJETA i POSTARA ne mora pretjerano truditi da docara lik gubitnika na kraju karijere, ali je zbilja steta vidjeti Kelly Preston, Johna C. Reillyja i niz epizodista kako se uzalud trude udahnuti zivot nedonoscetu od kojeg bi u rukama Rona Sheltona mozda i ispao pristojan filmcic. U svakom slucaju, hrvatski gledatelji, barem oni koji se ne mogu podiciti reputacijom bejzbol-fanatika, nemaju ama bas nikakvog razloga da si gledanjem ove nesrece oduzmu dva sata zivota.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos