Da zivimo u zbilja zanimljivim vremenima svjedoci ponekad apsurdni sluzbeni sustav vrijednosti. Tako je, na primjer, sasvim normalno da se u nasim videotekama mogu pronaci naslovi poput ISPOVJEDAONICE STRASTI ili ANALNIH REDOVNICA, dok ce se zahtjevni filmofil uzalud potrgati ne bi li nasao Scorsesejevo POSLJEDNJE KRISTOVO ISKUSENJE ili SVECENIKA Antonije Bird nema mjesta. Razlog je vjerojatno u tome sto je Crkva u Hrvata mnogo utjecajniji i efikasniji cenzor od svih "struktura", barem kada je ozbiljnom, kritickom pristupu prema njoj samoj rijec. Stoga pomalo i iznenadjuje sto se STIGMATA, pseudoreligiozni triler Ruperta Wainwrighta uopce nasao prosle godine na repertoaru hrvatskih kina, jer je doticni u nekim zemljama, kao npr. Salvador, bio zabranjen zbog "vrijedjanja vjerskih osjecaja" gradjana. Mozda je razlog za cenzorski propust u tome sto je Wainwrightov film, ako se izuzmu demonstracije fundamentalista u SAD, ipak smatran previse neozbiljnim i holivudskim, odnosno bezopasnim za sve dogmatike u vecini zapadnih zemalja. Ipak, u Hrvatsku je taj film svejedno stigao godinu dana kasnije od Zapada, sto svjedoci o tome koliko je nasa zemlja daleko od svih "euro-atlantskih" uzora.
Radnja filma zapocinje u Brazilu gdje ce se otac Andrew Kiernan (Byrne), svecenik- znanstvenik zaduzen da od strane Vatikana ispituje slucajeve navodnih cuda, susresti s najvecim izazovom svoje karijere - Madoninim kipom koji uistinu lije ljudsku krv. No, prije nego sto je u stanju podnijeti detaljni izvjestaj svojim pretpostavljenima u Vatikanu, salju ga da ispita jedan nesto jednostavniji slucaj zene koju su pogodile stigme. No, kada doticnu upozna, Kiernan ce shvatiti koliko je slucaj zapravo tezak i zamisljen. Naime, dok su vecina ljudi koje pogode stigme duboko religiozni, Frankie Page (Arquette), frizerka iz Pittsburgha, je tome susta suprotnost, s obzirom na hedonisticki pristup zivotu i ateisticki svjetonazor. Kiernan svejedno nastavlja istrazivati zastrasujuce incidente krvarenja i ranjavanja, dok njegova sticenica postaje sve svjesnija kako joj je zgodni svecenik itekako privlacan. U medjuvremenu, Kiernanovom istragom postaje sve manje zadovoljna i vatikanska vrhuska na celu s beskrupuloznim kardinalom Danielom Housemanom (Pryce).
Iako se u svoj svojoj sustini svodi na rutinski holivudski komercijalni proizvod, STIGMATA bi se cak mogla gledati kao svojevrsno osvjezenje, barem kada je o tretmanu religije rijec. Za razliku od uobicajenih holivudskih judeo-krscansko- milenaristickih kliseja, gledateljstvu se nudi "alternativni", new-agerski pristup krscanstvu, a to se odrazava i na sam stil filma, koji vise duguje MTV-ju nego Bibliji. Problem nastaje onog trenutka kada gledatelj, negdje pred kraj filma, shvati da su mu kao uzbudljivi horor/triler prodali toboze angaziranu religioznu dramu, i da je MacGuffin cijelog filma, koji bi trebao predstavljati "strasnu" antikatolicku herezu, svodi na ljubiteljima para-znanosti i tajnih povijesti odavno poznato "izgubljeno" evandjelje. Tek tada se vidi koliko je ovaj film didaktican u naravi, te stoga lisen svih moralnih dilema nuznih za pravu dramu, odnosno, kako je daleko od Friedkinovog EGZORCISTA i Polanskiveje ROSEMARINE BEBE. To se, dakako, odrazava i na glumu - i Byrne i Arquette se doimaju nezainteresirani za ulogu, a slicno se moze reci i za naseg Radu Serbedziju, jos jednom prisiljenog da prostituira svoj negdasnji ugled sporednim ulogama u holivudskoj komercijalnoj "ljigi". Glazbeni soundtrack je, pak, dojmljiv, ali ce audiofili sebi pristediti trud i nervozu ako si umjesto gledanja ovog filma nabave CD.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos