BROWN'S REQUIEM
Fritz Brown (Rooker) je bivsi alkoholicar kojeg je pice svojevremeno kostalo karijere losandjeleskog policajca. Danas zaradjuje za zivot plijeneci neotplacene automobile i povremeno obavljajuci usluge privatnog detektiva. Jednog dana mu u kancelariju bane prljavi, smrdljivi i debeli nosac golf-palica Freddy "Fat Dog" Baker (Sasso) koji ga nastoji angazirati da "pripazi" na njegovu sestru Jane (Blair). U normalnim okolnostima Brown bi doticnog istjerao iz kancelarije, ali kada mu "Fat Dog" u saku uvali gomilu novaca, vise je nego spreman baciti se na posao. Prateci Jane, Brown otkrije da doticna zivi sa Solom Kupfermanom (Gould), "uglednim poslovnim covjekom" koji bi doticnoj mogao biti djed. No to nije jedino pikantno otkrice u istrazi - Kupferman je, naime, poslovno povezan s policijskim glavesinom Haywoodom Cathcartom (James) koji je Browna svojevremeno izbacio iz policije. Prije nego sto je Brown u stanju iskoristiti ova saznanja oko njega se pocinju gomilati lesevi.
Jason Freeland, scenarist i reziser ovog filma je 80-tih godina bio jedan od rijetkih poklonika djela danas popularnog pisca krimica Jamesa Ellroya. Tada je uspio za male pare nabaviti prava za ekranizaciju BROWNOVE POSLJEDNJE PJESME, ali kao student filmske rezije je imao problema skupiti novce i ekipu da bi od toga snimio pravi film. Na zalost, 1997. godine veliki holivudski studiji su ga pretekli s L.A. POVJERLJIVO te je Freelandovo ostvarenje godinu dana kasnije bilo osudjeno na zaborav. To je zbilja steta jer se ovaj jeftini, nezavisni film noire moze pohvaliti vise nego efektnom glumackom ekipom kao i izvrsnim ugodjajem za koji je prvenstveno zasluzna autorica glazbe Cynthia Millar. No, nama ce vjerojatno u sjecanju najduze ostati izvrsni karakterni glumac Michael Rooker (HENRY: PORTRET SERIJSKOG UBOJICE) cije je sirovo lice emocionalno ranjenog grubijana dusu dalo za ovakvu vrstu uloga. Rooker, koji je u filmu sudjelovao kao izvrsni producent, uistinu se potrudio i njegov potret tvrdokuhanog detektiva koji se opire alkoholizmu je jedan od najupecatljivijih takvih uloga u posljednje vrijeme. Na zalost, Freeland je u nastojanju da filmu da cjelovecernji format pricu sveo na najmanji moguci okvir i ucinio je gotovo istovjetnom s nizom slicnih noir i neo-noir projekata koje smo imali prilike vidjeti u posljednjih nekoliko godina (npr. Bentonov SUMRAK). Da stvar bude gora, zbrzana zavrsnica i jos par detalja ukazuju na nizak budzet, cineci dojam jos jadnijim u usporedbi s Hansonovim L.A. POVJERLJIVO. No, s druge strane, Freelandu i Rookeru se ipak mora odati priznanje za zanatski i s dosta elana obavljeni rad. Usprkos svih nedostataka, BROWNOVA POSLJEDNJA PJESMA ce ipak predstavljati poslasticu za ljubitelje noira i Ellroyeve proze.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos