WHAT LIES BENEATH
Iako se Robert Zemeckis smatra jednim od najuspjesnijih holivudskih producenata u prethodna dva desetljeca, njegovo ime se nikada nije nalazilo medju onima koje bi automatski prepoznao prosjecni poznavatelj prilika u tvornici snova. Djelomicni razlog zasto Zemeckis ne pripada prvoj ligi holivudskih divova jest to sto se jos uvijek nije uspio izvuci iz sjene svog mnogo poznatijeg kolege i mentora Stevena Spielberga. Drugi razlog je taj sto je Zemeckis reputaciju izgradio 80-tih godina na zabavnim, u tehnoloskom smislu prilicno inovativnim, ali u sustini infantilnim komercijalnim hitovima. I dok se Spielberg jos 80-tih poceo uspjesno boriti protiv stigme ultrakomercijalnog zabavljaca, pred Zemeckisom je stajao mnogo tezi put. Od spielbergijanske stigme filmasa za malu djecu ga nisu uspjeli spasiti cak ni "Oscari" za FORRESTA GUMPA, pa se Zemeckis u 90-tim nastojao okusati u za njega atipicnim zanrovima. Nakon izleta u "cisti SF" sa prenapuhanom ekranizacijom Saganovog KONTAKTA, Zemeckis je ovog ljeta na americko kino-trziste izbacio svoj prvi "cisti" hitchcockijanski horor-triler ISPOD POVRSINE. Kritike su ponovno bile prilicno podijeljene, ali Zemeckis je svejedno dovukao publiku u kino, pa se ista prica ponavlja i u nasim kino-dvoranama.
Glavna junakinja filma je Claire Spencer (Pfeiffer), bivsa celistica i dugogodisnja supruga znanstvenika dr. Normana Spencera (Ford). Nakon gotovo dva desetljeca skladnog braka i nakon sto su kci Caitlin (Towne) poslali na koledz, supruznici bi trebali uzivati u idilicnom zivotu koji im pruza luksuzna kuca na prekrasnoj obali jezera u Vermontu. No, stvari nisu onakve kakve bi trebale biti - Norman je dugo vremena isfrustriran time sto ga svi usporedjuju s mnogo poznatijim ocem, pa sve vrijeme provodi u laboratoriju provodeci genetska istrazivanja. Zbog toga je Claire gotovo stalno sama u kuci i iz dosade pocinje spijunirati svoje susjede - Warrena (Remar) i Mary Feur (Otto) - ciji je brak, po svemu sudeci, obiljezen stalnim svadjama i nasiljem. No, ubrzo Claire pocnu vise zanimati neobicni dogadjaji u vlastitoj kuci - vrata se pocinju zatvarati sama od sebe, razni predmeti pocinju padati a i sirotoj Claire se pocinju pricinjati vizije utopljene zene. To nekako koincidira s time da od zene u susjednoj kuci vise nema ni traga ni glasa, pa je Claire uvjeren da je doticnu ubio suprug te da joj se javlja kao duh s one strane groba. Clarein suprug, pak, nije sklon takvom objasnjenju i umjesto toga je tumaci kao psiholoske posljedice nedavne Clairine nesrece. No, ni posjeti psihijatru (Morton) ne pomazu i vizije su samo pocetak dogadjaja koji ce Clairin zivot pretvoriti u nocnu moru.
Zemeckisu se mora priznati da je svoje visegodisnje iskustvo pionira filmske carolije u Hollywoodu uspjesno demonstrirao cak i u ovom filmu koji pripada zanru ne bas previse primjerenom za specijalne efekte. Oko sebe je okupio dobru ekipu fotografa, scenografa, kostimografa kao i iskusnog kompozitora Alana Silvestrija, te ISPOD POVRSINE sjajno zvuci i izgleda. Isto se moze reci i za Michelle Pfeiffer, koja danas izgleda zanosnije nego u vecini svojih filmova iz mladenacke faze. A i njena gluma je, dakako, na visini. Na zalost, atraktivno pakovanje i jos atraktivnija glavna glumica su jedine nesumnjive kvalitete ovog filma. Naime, Zemeckis je imao nesrecu da za svoj prvi hitchcokijanski izlet izabere jedan od najbedastijih scenarija napisanih u Hollywoodu posljednjih nekoliko godina. Naime, Clark Gregg je izraz "hitchcockijanski" shvatio kao dozvolu da nam umjesto suvisle price s zapletom, raspletom i uvjerljivim likovima uvali gulas sastavljen od gomile desetljecima prezvakanih i na sve moguce recikliranih hitchcockovskih kliseja. Da stvar bude jos gora, Zemeckisu je pala na pamet "genijalna" ideja da, potaknut uspjehom SESTOG CULA, ovaj svoj "nadnaravni" triler obogati svojom verzijom "iznenadnog obrata". Problem je u tome sto taj "iznenadni obrat" dolazi ne na kraju, nego negdje u 70. minuti filma i sto se svodi na to da smo sve do tog trenutka gledali jedan, a nakon toga gledamo sasvim drugi film (oni koji su imali nesrecu gledati forspan bit ce prikraceni za to iznenadjenje). Da stvar bude gora, u tih preostalih sat vremena Zemeckis nam servira seriju kliseja koji su primjereniji teen-hororima iz 80-tih i bedastim trilerima iz 90-tih nego opusu velikog Hitchocka. Iako ima nekih uistinu zgodnih scena, iskusni gledatelji ce zijevati, s obzirom da se na temelju holivudskih "pravila" rasplet dogadjaja moze predvidjeti pola sata prije. O uvjerljivosti pojedinih scena, dakako, nije potrebno trositi rijeci, ali to je vec poznata boljka suvremenog Hollywooda. Ono sto predstavlja najneugodnije iznenadjenje jest izuzetno slaba i neuvjerljiva gluma Harrisona Forda, koji kao da je u posljednje vrijeme odlucio procerdati svu svoju slavu iz 80-tih. Kada se sve zbroji i oduzme, cak i oni koji su skloni filmu progledati kroz prste zbog lijepih slicica, morat ce priznati kako ISPOD POVRSINE nema niceg toliko zanimljivog da bi netko pred ekranom proveo dva sata ako ima pametnija posla.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos