DJEVOJKE IZ COYOTEA

COYOTE UGLY

• uloge: Piper Perabo, Adam Garcia, Maria Bello, Izabella Miko, Bridget Moynahan, John Goodman, Tyra Banks, Le Ann Rhimes, Melanie Lynskey, Victor Argo
• scenografija: Jon Hutman
• kostimografija: Marlene Stewart
• fotografija: Amir M. Mokri
• montaza: William Goldenberg
• glazba: Trevor Horn
• scenarij: Gina Wendkos
• rezija: David McNally
• proizvodnja: Touchstone, SAD, 2000.
• distribucija: Kinematografi Zagreb
• trajanje: 102`

Jerry Bruckheimer, jedan od danas najuspjesnijih holivudskih producenata, svoju je reputaciju izgradio zahvaljujuci formuli koju je bio smislio zajedno sa svojim pokojnim kolegom Donom Simpsonom. Ta formula koja se svodi na gomilu razbijenih auta, videospotovsku reziju, bijesni soundtrack i testosteronom predozirane glavne likove je u protekla dva desetljeca maticnim studijima donijela preko dvije milijarde dolara, pa je razumljivo sto se Bruckheimerovo ime vezuje iskljucivo za takvu vrst celuloidnih proizvoda. S druge strane, Bruckheimer kao producent s vremena na vrijeme zna napraviti izlet u za njega atipicna filmska podrucja, kao, na primjer, u slucaju pseudoangaziranog TV-filma GLAS KOJI ODLUCUJE. No, i kada su u pitanju projekti s iskljucivom svrhom uzimanja novca od sirokih prostackih masa, Bruckheimer zna odstupiti od svoje formule. Jedan od takvih primjera jesu i DJEVOJKE IZ COYOTEA, film, koji barem na papiru, izgleda kao negacija svega onoga sto je Bruckheimeru donijelu slavu... pardon, veliko bogatstvo. Rijec je o "malom", "jeftinom" i prije svega "zenskom" filmu koji po pripada romanticnoj komediji, dakle upravo onoj vrsti filmova koju bi Bruckheimerova uobicajena publika trebala prezirati iz dna duse. Taj se izlet Bruckheimeru bas i nije isplatio - DJEVOJKE IZ COYOTEA su propale na kino-blagajnama, ali ce zato dobro posluziti buducima studentima filma kada budu trebali pisati diplomski rad na temu "Osnovni principi holivudskog industrijskog filma s kraja 90-tih godina".

Glavna junakinja filma je Violet Sanford (Perabo), 21-godisnja djevojka iz gradica South Amboy u New Jersey koja je cijeli zivot sanjala o tome da ode u New York i tamo sebi napravi blistavu karijeru kantautorice. Nakon sto ju je njen otac William (Goodman) nevoljko otpratio iz roditeljskog doma, Violet ce shvatiti kako je stvarnost New Yorka bitno drukcija o njenih djevojackih snova. Nakon sto se niti jedan producent se ne udostoji poslusati njenu demo- kazetu, Violet shvaca da je od svoje pokojne majke naslijedila tremu, pa ne moze zaradjivati za zivot pjevanjem. Da stvar bude gora, stan joj je provaljen i Violet, ostavsi bez novaca, odlucuje pronaci posao u mjestu koje bas i ne prilici skromnoj i dobroj curici iz provincije. Rijec je o baru zvanom "Coyote Ugly" cije su konobarice sve odreda zgodne i provokativno odjevene djevojke, a ciju klijentelu sacinjavaju uspaljeni muskarci koje doticne cijelu noc provociraju svojim bezobraznim ponasanjem. Zbog svega toga "Coyote Ugly" je najpopularniji lokal u gradu, i Violet se moze smatrati sretnom kada prodje audiciju koju je organizirala vlasnica Lil (Bello). Violet se istovremeno upoznaje s Kevinom O'Donnellom (Garcia), mladim australskim imigrantom koji se u nju zaljubi i spreman joj je pomoci da savlada pjevacku tremu i tako zapocne svoju pravu karijeru.

Bilo je kriticara koji su u svojim recenzijama sa uzasom konstatirali kako su im se DJEVOJKE IZ COYOTEA film tokom gledanja cak i svidjale. To se mozda da objasniti izuzetno niskim ocekivanjima radi kojih je ovaj film bio unaprijed otpisan kao celuloidno gnojivo. Naravno, ovaj Bruckheimerov proizvod nije bas daleko od toga, ali je ipak previse zanimljiv da bi ga se tek tako ignoriralo. Prije svega, Bruckheimer kao pravi autor filma (videospotovski reziser i totalni anonimus David McNally u kreiranju filma nije igrao nikakvu ulogu) je pokazao dosta talenta da svoju formulu ipak uspije prosvercati u film koji na prvi pogled zanrovski s formulom nema veze. Tako ova "zenska" prica, naravno, sadrzi tipicne bruckheimerovske elemente - razbijanje automobila, glasni soundtrack a i zenske protagonistice iz "Coyotea" su, usprkos toga sto ih glume foto-modeli (Banks) i poljske balerine (Miko), po svom karakteru i ponasanju tako muskobanjaste da bi komotno mogle zamijeniti mjesta s postavom TOP GUNA. Akcijskih scena, doduse, nema, ali im svakonocni dernek u "Coyoteu" moze posluziti kao dobra zamjena. Te su scene tako dobro napravljene, da se Bruckheimeru cak i moze oprostiti to sto je radi PG-13 rejtinga odlucio sve svoje heroine zadrzati zakopcanima, a rjecnik ocistiti od svih psovki (zbog cega su mnogi zlobnici ovaj film prozvali "SHOWGIRLS bez golih sisa"). Na zalost, te scene prekratko traju, a pauzama nas Bruckheimer i scenaristica Wendkos muci s ultraklisejiziranim, predvidljivim i maksimalno ljigavim romanticnim i "obiteljskim" zapletima. Glumacka ekipa, iako je angazirana prvenstveno radi izgleda, uglavnom je dobra - za protagonisticu Piper Perabo se danas s dosta opravdanja moze reci kako predstavlja svojevrsnu novu verziju Julije Roberts, dok se ostale dame (od kojih je autoru ovih redova najdraza Maria Bello, poznata po ulozi u HITNOJ SLUZBI) nisu bas najbolje snasle u nezahvalnim i jednodimenzionalnim ulogama. Slicno vazi i za Adama Garciu u rutinerskoj ulozi australskog imigranta, dok se John Goodman, pak, pokazao mnogo veci talent u nezahvalnijoj, ali mnogo uspjesnije izvedenoj ulozi protagonisticinog oca. Sve u svemu, DJEVOJKE IZ COYOTEA su film koji ce prije razocarati nego oduseviti, ali koji ce biti zanimljiv onima koji sedmoj umjetnosti prilaze s akademske distance.