OKO SPIJUNA

EYE OF THE BEHOLDER

• uloge: Ewan McGregor, Ashley Judd, Patrick Bergin, Genevieve Bujold, K.D. Lang, Jason Priestley, Anne-Marie Brown, Kaitlin Brown
• scenografija: Jean-Baptiste Tard
• kostimografija: Lizzy Gardiner
• fotografija: Guy Dufaux
• montaza: Sue Blainey
• glazba: Marius de Vries
• scenarij: Stephan Elliott (po romanu Marca Behma)
• rezija: Stephan Elliott
• proizvodnja: Destination Films/Village Roadshow/Filmline International, Britanija/Kanada, 1999.
• distribucija: Europa
• trajanje: 109`

"Oko" je sifra za agenta britanske tajne sluzbe (McGregor) koji radi u britanskom konzulatu u Washingtonu kao specijalist za pracenje i prisluskivanje. "Oko" je pravi majstor svog posla, sposoban da zabiljezi svaku rijec ili gestu osobe koja se nasla pod njegovom prismotrom. Ali kao i u mnogim slicnim slucajevima, profesionalni uspjeh je postignut naustrb privatnog zivota. "Oko" je tako usamljen i otudjen, nesposoban za bilo kakav kontakt s ljudskim bicem osim svoje sefice Hillary (Lang), s kojom komunicira preko videofona. To je posljedica psiholoske traume koju je dozivio kada ga je napustila zena i sa sobom odvela kci Lucy (blizanke Anne-Marie i Kaitlin Brown), koje mu se poslije toga stalno prividjaju. Rutinski zadatak pracenja jednog od "nestasnih djecaka" dobija novu dimenziju kada se za njegovu seksualnu partnericu Joannu Eris (Judd) ispostavi da je serijski ubojica s posebnim "pikom" na "muske svinje". Umjesto da je prijavi vlastima, "Oko" je pratiti njeno kretanje sirom Amerike i s vremenom preuzimati ulogu njenog zastitnika, da bi se tek godinama kasnije konacno sreli.

Americki kriticari kao da su se natjecali koji ce od njih najokrutnije sasjeci OKO SPIJUNA nazivajuci ga "pretencioznom i monotonom pricom o nekakvom otudjenju ljudi cije motive ne razumijemo niti nas previse ne intrigiraju". Doticni kriticari pripadaju istom onom snobovskom establishmentu koji, na primjer, Antonionijev BLOW UP smatra remek-djelom, odnosno koji je francuski film MORTELLE RANDONEE iz 1983. godine (ciji je OKO SPIJUNA remake) vjerojatno docekao s "palcem gore". Razlog vjerojatno lezi u tome sto je autor filma Australac Stephen Elliott, poznat po komediji PRISCILLA, KRALJICA PUSTINJE. Kriticari kao da nisu spremni prihvatiti da mracnu, depresivnu, frojdovsku dramu od strane tipa koji ih je navikao na mnogo vedriji ton u svojoj farsi o transvestitima. Iako scenarij ima nesto rupa i problema s uvjerljivoscu (tajna sluzba koja jednostavno ignorira to da im vrhunski agent koristi resurse za privatne poslove), kao i pomalo iritantnih scena (pogotovo onih u kojima "Oko" razgovara sa svojom imaginarnom kcerkicom), dojam je mnogo bolji nego sto bi se to dalo naslutiti na osnovu americkih kritika. Prije svega, Elliott uspjesno vodi radnju, zrtvujuci ritam filma efektnosti vjesto postavljenih scena. Nadalje, gluma je vrhunska, bilo da je rijec o McGregoru ili Juddovoj koja u filmu dozivljava bezbrojne reinkarnacije (a, naravno, muskoj publici ce biti drage scene u kojima se pojavljuje bez odjece). Male uloge su takodjer efektne, bilo da je rijec o gotovo neprepoznatljivom Jasonu Priestleyu (Brandon iz BEVERLY HILLSA) kao seoskom "djikanu" ili country pjevacici i lezbijki K.D. Lang kao birokratkinji. Dosta paznje je posveceno tehnikama kojima Elliott vjesto prebacuje radnju iz jednog mjesta ili vremena u drugo. Iako je daleko od savrsenstva, OKO SPIJUNA zasluzuje preporuke kao neobican i nezasluzeno potcijenjen triler.