NOT ONE LESS
YI GE DOU BU NENG SHAO
Mnogi futurolozi predvidjaju kako ce za nekih pola stoljeca, a mozda i manje, Kina izbaciti SAD s mjesta najmocnije svjetske sile. No, Amerikanci, barem zasad, mogu mirno spavati ako je suditi prema scenama s pocetka ovog filma, koje se dogadjaju u malom planinskom selu Shuiquan u kineskoj provinciji Hebai. Kada je ucitelj Gao (Gao Enman) prisiljen privremeno napustiti skolu zbog smrti majke, seoski starjesina (Tian Zhenda) je uplasen da ce vlasti zatvoriti skolu za stalno, pa brze-bolje pronalazi zamjenu u obliku 13-godisnje djevojcice Wei Minzhi (Wei Minzhi). Wei nije obdarena bog-zna-kakvim pedagoskim vjestinama, ali joj je prilicno stalo da svih 28 ucenika odrzi na okupu, jer joj je u tom slucaju obecan bonus na placu. No, jedan od njih, Zhang Huike (Zhang Huike) ima siromasnu obitelj te odluci napustiti skolu i otici u grad ne bi li tamo zaradjivao za zivot. Wei ga odluci po svaku cijenu vratiti natrag na selo te odlazi za njim. Tamo otkrije da se Zhang zagubio, ali je to ne obeshrabruje - bez obzira na to sto je gladna, bez novaca i krova nad glavom, Wei uporno nastavlja potragu za svojim ucenikom.
Reziser ovog filma, Zhang Yimou, godinama uziva veliko postovanje svjetske kritike, koje je stekao plodnom profesionalnom i ljubavnom vezom s Gong Li, kao i problemima koje je sebi stvarao "nedrzavotvornim" odnosom prema vlastima svoje domovine. No, stvari su se sada promijenile - Gong Li ga je ostavila i svoj novopronadjeni status svjetske zvijezde iskroistila u novim projektima, a Zhang Yimou je, cini se, odlucio pod stare dane svoj image opozicionara zrtvovati radi rezimu drazih projekata. SVATKO JE NAJVAZNIJI, iako na prvi pogled "drugovima" u Pekingu moze izgledati kao ne bas najlaskaviji prikaz stanja u modernoj Kini, ipak je u svojoj sustini socrealisticki pamflet nalik na PREKOBROJNE i LICEM U LICE iz nekih nama blizih prostora. Zhang Yimou ovdje nije nimalo opterecen time sto nema profesionalnih glumaca - ucenici, ucitelji i seoske starjesine i slicni naturscici koji u filmu tumace sami sebe su vise nego sposobni glumiti sami sebe. Yimou kroz vjesto razvija radnju, pokazujuci probleme siromastva na kineskom selu, ali za te probleme nimalo ne krivi vladu (koja je socijalisticke ideale Mao Ze Donga zamijenila najbrutalnijim divljim kapitalizmom, zadrzavsi komunisticku retoriku). Naprotiv, Zhang Yimou nam na kraju nudi hepi end u najboljoj tradiciji Franka Capre, tvrdeci da sistem sam po sebi nije los, te da je dovoljno samo malo individualne dobre volje ne bi li stvari dosle na svoje mjesto. Bez obzira na velike kolicine "drzavotvorne" propagande, SVATKO JE NAJVAZNIJI je ipak dirljiv film - nakon sto upoznamo likove i njihove probleme, spremni smo se potpuno poistovjetiti s njihovim sudbinama i taj isti hepi end ce nas na kraju ipak zadovoljiti. No, Zhang Yimou je ipak pred kraj filma mogao malo vise paznje posvetiti ritmu. Iako predug, SVATKO JE NAJVAZNIJI je film kojeg valja preporuciti cak i onim gledateljima kojima glavni interes nije uvid u "egzoticne" kinematografije.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos