LOVE'S LABOUR'S LOST
Postoje mnogi razlozi zbog kojih filmofili kukaju za starim dobrim vremenima, ali jedan od najcescih je taj da danas jednostavno nema nekih zanrova u kojima su uzivale prethodne generacije. Medju te zanrove spada i mjuzikl, kojeg Hollywood nakon zanimljivog ali prenapuhanog pokusa s EVITOM zaobilazi u sirokom luku. Stoga, kada se jednom neki ugledni filmas dohvati mjuzikla, to bi trebalo predstavljati veliki dogadjaj. Pogotovo je to trebao biti slucaj s Kennethom Branaghom, britanskim glumcem i reziserom koji je stekao reputaciju najboljeg majstora za adaptacije Shakespeareovih drama. Za svoj najnoviji projekt odabrao je JALOV LJUBAVNI TRUD, jednu od slabije poznatih Bardovih komedija, i odlucio je adaptirati u ni manje ni vise nego u mjuzikl u stilu 30-tih godina. No, nakon premijere na ovogodisnjem berlinskom filmskom festivalu, kritika je film uglavnom pokopala, pa se ni nasi distributeri nisu htjeli igrati s kino-distribucijom.
Radnja zapocinje u kraljevstvu Navare u ljeto 1939. godine. Dok se ostatak Evrope zabavlja nadolazecim drugim svjetskim ratom, kralja Ferdinanda (Nivola) muce druge brige. Zajedno s trojicom prijatelja - Longavilleom (Lillard), Dumaineom (Lester) i Berowneom (Branagh) odlucio se kulturno uzdici i posvetiti vlastitom obrazovanju. Da im paznja slucajno ne bi odlutala od knjige, sva cetvorica se zaklinju da u tom razdoblju nece imati posla sa zenskim rodom, a kralj, za svaki slucaj, zabranjuje zenama pristup u svoj dvorac. No, dolazak sarmantne francuske princeze (Silverstone) i njenih troje dvorskih dama - Rosaline (McElhone), Katherine (Mortimer) i Marie (Ejogo) - ce ih dovesti u veliko iskusenje. Princeza takodjer podlijeze kraljevim drazima, ali pronalazi lukavi nacin da izigra njegov ukaz tako sto ce zajedno s pratnjom logorovati ispred dvorca. Cetvorica muskaraca odustaju od toga da se drze svoje zakletve, ali ce pokusaji zavodjenja sarmantnih gosca dovesti do brojnih nesporazuma.
Branaghu su ocigledno tesko pale kritike na racun njegovog prethodnog ostvarenja - ekranizacije HAMLETA, u kojoj se Branagh bio od prvog do posljednjeg slova drzao Bardovog predloska te tako film rastegao na cetiri sata. Stoga je ovdje odlucio otici u drugu krajnost i skresao originalni Shakespeareov tekst za dvije trecine tako da film traje za Branaghove standarde nevjerojatno kratkih sat i pol. Dodatni razlog za kresanje bilo je to sto je Branagh film zamislio kao mjuzikl, te je u njega trebalo utrpati sto je moguce vise popularnih Porterovih, Berlinovih i Gerswhinovih slagera iz 30-tih godina. Zbog svega toga gledatelj vrlo brzo izgubi konce radnje, a jednostavni ljubavni zaplet i par trapavih komicnih podzapleta su liseni onog najvrijednijeg - sekspirovskih dijaloga. S druge strane, glazbeni brojevi, napravljeni u grandioznoj maniri Busbyja Berkeleya. izgledaju jednostavno prekrasno, a ne primjecuje se ni to da vecina glumaca nisu profesionalni pjevaci i plesaci. No, izmedju tih brojeva i same Shakespeareove komedije nema neke suvisle veze (pogotovo pred kraj filma kada cijela glumacka postava iz cista mira zapjeva "There's No Business Like Show Business"), a nakon prenaglog i isforsiranog kraja gledatelji se vjerojatno nece oteti dojmu da je JALOV LJUBAVNI TRUD nista drugo do na trenutke sarmantni, ali u sustini neuspjeli filmski eksperiment.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos