EAST IS EAST
Multikulturalizam - suvremenu pojavu zbog koje hrvatskim i drugim desnicarima dolazi pjena na usta - neki smatraju posljedicom, a neki uzrokom globalizacije svjetskog trzista. Bilo kako bilo, iako bi teoretski prema istoj pojavi cijeli svijet trebao imati isti odnos, mogu se zamijetiti nijanse, cak i medju onim zapadnim drzavama i nacionalnim kulturama koje najzdusnije promicu takve procese. Mozda je to najvidljivije kada se nacin na koji Hollywood prilazi takvim temama usporedi s nacinom na koji takvim temama prilazi britanska kinematografija. Dok se americka filmska industrija busa u prsa svojom "politickom korektnoscu", dotle se u njenim filmovima moze primijetiti preferencijalni tretman prema odredjenim kulturama naustrb nekih drugih - npr. Indijanci, Latinosi i crnci su "cool", dok su orijentalci i muslimani opcenito smrdljiva gamad koju treba istrijebiti. Britanci, koji se mogu ponositi mnogo boljim medjuetnickim i medjurasnim odnosima u svojim gradovima, problemu sudara kultura prilaze mnogo pazljivije i odmjerenije. Cak i kada se zauzima odredjeni stav, nastoje se dati detaljni argumenti uz obaveznu sansu suprotnoj strani da obrazlozi svoj stav. Jedan od najboljih primjera za to je ISTOK JE ISTOCNO, komedija koja je osvojila nagradu BAFTA, britanski ekvivalent "Oscara", te koja je postala jednim od najrazvikanijih neamerickih filmova posljednje vrijeme.
Radnja ovog filma se dogadja godine 1971. u Manchesteru, sumornom industrijskom gradu gdje pakistanski imigrant George Khan (Puri) zajedno sa svojom engleskom suprugom Ellom (Bassett) drzi malu trgovinu. Njegov susjed g. Moorhouse (Bardon) je pristasa rasistickog politicara Enocha Powella, te organski ne moze smisliti Pakistance u svom susjedu. No, Georgea to suvise ne brine, kao ni eskalirajuci indijsko-pakistanski sukob oko Kasmira i Bangladesa. Ono sto ga najvise muci jest to da se njegovo sedmoro djece mnogo bolje adaptiralo svojoj novoj domovini i svijetu koji se mijenja brzinom koja sokira cak i starosjedioce. Georgea mozda toliko ne brine seks, droga i rock'n'roll koliko to da su mu djeca spremna odbaciti stare islamske vrijednosti. Nakon sto ga je sin Nazir (Aspinall) javno osramotio pobjegavsi s ugovorenog vjencanja, George je odlucio da istu gresku ne ponovi s mladjom djecom te je odlucan da ih vrati sa stranputice, makar pri tome morao koristiti silu. Zbog toga za svoja druga dva sina ugovara vjencanje, a da doticne, naravno, nije nista pitao. I dok je Abdul (James) spreman kao dobar sin poslusati oca, dotle je buntovni Tariq (Mistry) vec duze vremena u vezi s Moorhouseovom unukom Stelom (Rydal) te se spreman oduprijeti vjencanju sto dovodi do dramaticnog sukoba.
ISTOK JE ISTOCNO se temelji na kazalisnoj predstavi, ali, iako je budzet filma bio relativno skroman (barem u usporedbi sa slicnim holivudskim projektima) to se jedva primjecuje u ovom filmu. Irski reziser Damien O'Donnell, kojemu je ovo prvi film, vjesto vodi radnju, omogucavajuci da se upoznamo s gomilom zivopisnih likova te njihovih jednako zivopisnih problema. To imamo prije svega zahvaliti odlicnoj glumackoj postavi, na celu s indijskim veteranom Omom Purijem koji je tematiku anglo-pakistanskih odnosa vec obradio u filmu MY SON THE FANATIC. Njegova uloga patrijarha koji se najbolje ne snalazi u novim vremenima mozda najbolje ilustrira najvecu vrijednost ovog filma - iako autori zauzimaju stavove, ti stavovi nisu iskljucivi i crno-bijeli. Tako je George na trenutke prikazan kao papucar koji se krije ispod maske slatkorjecivog partrijarha, zatim kao tip koji iskreno voli svoju suprugu i djecu, da bi pred kraj postao nasilnikom i tako uglavnom komican ton cijelog filma skrenuo u podrucje mrtvacki ozbiljne drame. U mnogo cemu Purijeva uloga, kao i sam film, podsjeca Temuerru Morrisona u BILI JEDNOM RATNICI, ali ce gledateljima ovaj film ipak ostati u boljem sjecanju zbog mnogo vedrijih tonova. Tome pridonosi izvrsna Lidna Bassett u ulozi pokorne ali inteligentne supruge koja pokusava pronaci kompromis izmedju oca i djece, a drustvance koje glumi njenu deriscad takodjer je na visini zadatka. Ayub Khan-Din i Damien O'Donnell cijeli film vjesto drze ravnotezu u filmu, ne dozvoljavajuci da skrene ni u kakvu krajnost - bilo da je rijec o komediji ili drami, a njihov pro-zapadni i liberalni stav je vjesto balansiran likom imama koji argumentirano promice tradicionalne vrijednosti islama. No, mozda se u nastojanju da se film ucini komicnim malo pretjeralo - stos s najmladjim sinom Sajidom (Routlegde) i njegovom kapuljacom postaje dosadan. Slicna je stvar i s time sto je lik Nazira pretvoren u homoseksualca, valjda zato da se oskarovske sanse filma podmazu ovim ociglednim i u dramaturskom smislu nepotrebnim podilazenjem holivudskom gay-lobiju (koji ce vjerojatno odmahnuti rukom na to da je siroti Nazir pretvoren u karikaturalnu "tetkicu"). No, opci dojam je vise nego pozitivan, i svi oni koji vole nostalgicne, ozbiljno-komicne filmove o odrastanju nalik na SJECAS LI SE DOLLY BELL ce imati razloga da pogledaju ISTOK JE ISTOCNO.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos