RULES OF ENGAGEMENT
Holivudski filmovi kod nas obicno dolaze nekoliko mjeseci nakon holivudske premijere i, iako su mnogi od njih cesto inspirirani suvremenim trendovima, malo koji se moze pohvaliti temom istovjetnom onom koja nas bombardira s naslovnih stranica novina. RATNA PRAVILA, sudska drama Williama Friedkina, jedan je od takvih filmova, kojemu je specifican splet okolnosti omogucio da posluzi kao odlican primjer holivudskog tretiranja stvarnosti. Isti je stjecaj okolnosti odgovoran za to da bi ga hrvatska publika trebala gledati s posebnom paznjom, jer ova drama postavlja neka ne bas ugodna pitanja koja su nasu zemlju proteklih mjeseci dovele na rub ozbiljne politicke krize. A da stvar bude jos zanimljivija, pobrinuli su se nepoznati veseljaci koji su napali americki razarac u adenskoj luci, te jemenska vlada, ciji rasomonski tretman ovog slucaja u mnogim stvarima podsjeca na zbivanja iz ovog filma. Ali bez i tog konteksta tekucih dogadjaja RATNA PRAVILA su prilicno zanimljiv naslov na domacem kino-repertoaru - sasvim sigurno ne najbolji, ali bez svake sumnje najkontroverzniji holivudski film ove godine.
Radnja zapocinje u Vijetnamu gdje porucnik americkih marinaca Terry L. Childers (Jackson) spasi zivot svom suborcu i prijatelju Hayesu Hodgesu (Jones), nakon cega nitko ne razbija glavu time sto su tom prilikom prekrsene zenevske konvencije. Tridesetak godina kasnije Childers uziva cin pukovnika i reputaciju najiskusnijeg zapovjednika, specijalista za najteze moguce misije. Jedna od njih je upravo uzrokovana demonstracijama pred americkom ambasadom u Jemenu koje su se otele kontroli te zapovjednici salju Childersa da pojaca osiguranje, odnosno izvede eventualnu evakuaciju osoblja. Na samom mjestu dogadjaja Childers je izlozen snajperskoj vatri iz okolnih zgrada, ali ipak uspijeva izvuci ambasadora Mouraina (Kingsley), bez obzira na to sto je tom prilikom izgubio nekoliko svojih marinaca. Prije nego sto ce se povuci Childers zapovijedi da se na demonstrante otvori vatra. Rezultat je 80-ak mrtvih demonstranata, ukljucujuci veliki broj zena i djece. Svjetska javnost je sokirana pokoljem te americka vlada na celu sa savjetnikom za nacionalnu sigurnost Sokalom (Greenwood) odlucuje Childersa iskoristiti kao zrtvenog jarca. Prekaljeni pukovnik je optuzen za masovno ubojstvo i izveden pred vojni sud, gdje ce optuzbu zastupati izuzetno sposobni major Mark Biggs (Pearce). Childers tvrdi da je neduzan i kao svog branitelja uzima pukovnika Hodgesa iako je njegov prijatelj pred mirovinom i nema reputaciju uspjesnog vojnog pravnika; po njegovom misljenju jedino netko tko je bio pod neprijateljskom vatrom moze shvatiti njegove postupke.
Americki reziser William Friedkin se ne moze pohvaliti bog-zna- kakvom karijerom u protekla tri desetljeca, ali su njegovi pojedinacni naslovi poput FRANCUSKE VEZE, EGZORCISTA i ZIVJETI I UMRIJETI U LOS ANGELESU dovoljan razlog da njegove filmove docekamo s velikom paznjom. U slucaju RATNIH PRAVILA Friedkin je iskoristio priliku da jos jednom pokaze kako je veliki filmas, koji se moze nositi s razlicitim zanrovima i temama, te je zato film podijelio u tri segmenta -scene u Vijetnamu, scene u Jemenu i scene u americkim sudnicama i kancelarijama. Za svaki od tih segmenata je iskoristio razlicitog direktora fotografije i stoga svaki od njih se doima razlicitim filmom, kojeg vjesto koristenje flashbackova spaja u jednu suvislu cjelinu. Na zalost, svaki od ta tri dijela nije iste kvalitete - vijetnamske scene uistinu impresioniraju svojom zestinom, kao sto scene u Jemenu osjetljivijim gledateljima mogu izazvati povracanje beskompromisnim prikazom nasilja, odnosno stradanja neduzne djece. S druge strane, scene u kojima se posljedice tog pokolja prelamaju u americkim sudnicama izgledaju rutinerski, pretrpane klisejima i primjereniji TV- produkciji.
Friedkin je imao tu srecu da oko sebe okupi ekipu izvrsnih glumaca, pri cemu se najvise isticu Samuel L. Jackson i Tommy Lee Jones. Ta dvojica su, nastupajuci kao karakterni glumci u sporednim ulogama, sebi izgradili image ikona, te ih gledatelj moze bez problema "probaviti" cak i kada tumace jedne te iste likove u vremenskom rasponu od tri desetljeca, a da se pri tome ne koriste nikakvom sminkom. Iako njihovi likovi vojnih profesionalaca koji su karijeri zrtvovali privatni zivot izgledaju pomalo rutinerski, svejedno je u pitanju vrlo dobar posao. Njihovi glumacki napori se ogledaju i u slucaju australskog glumca Guya Pearcea (L.A. POVJERLJIVO) koji je dao prilicno uvjerljiv i dojmljiv portret vojnog profesionalca. S druge strane, Ben Kingsley i Bruce Greenwood kao prijetvorni i licemjerni civili vise podsjecaju na karikature, a za Anne Archer se zapravo ne zna sto radi u ovom filmu.
Ipak, najveci grijeh RATNIH PRAVILA nije toliko u izvedbi koliko u opcem pristupu koji jednu osjetljivu i intrigantnu temu tretira suptilnoscu slona u staklarskoj radnji. Moralne dileme koje zna postaviti suvremeni svijet, gdje je granica izmedju vojnika i civila postala tankom, isto kao i ona izmedju heroja i zlikovca, na prvi pogled se doimaju dobro obradjenima. Scenarist Gagan (koji je zaplet temeljio na romanu bivseg americkog ministra mornarice i marinskog zapovjednika) nam u vijetnamskim scenama, kao i u pojedinim segmentima sudske rasprave, jasno stavlja do znanja da postoje situacije u kojima se ne mogu donositi jasni sudovi, te da na terenu, bilo da je rijec o dzungli ili ulicama bliskoistocnih gradova, stvari ne mogu izgledati crno-bijelo kao u toplim kancelarijama gdje salonski vojnici i politicari imaju luksuz da se bez neugodnih posljedica drze svojih visokih moralnih nacela. Da su Gagan i Friedkin ta pitanja ostavili otvorenim, ovo je mogao biti kontroverzan, ali vrlo dobar film. Na zalost, kao i u mnogo slucajeva dosada, integritet price se zrtvovao americkom sovinizmu, cak i po cijenu da rasplet bude totalno neuvjerljiv. Tako moramo progutati situaciju u kojoj od desetaka marinaca se jedino Childers nalazi na mjestu s kojeg moze jasno procijeniti sto mu je ciniti, zatim to da se dobro skriveni snajperi mogu jednostavno usutkati pokoljem nezasticene mase na ulici, pa, konacno i to da se igrom slucaja na jednoj jedinoj i slucajno ocuvanoj vrpci moze pronaci konacno objasnjenje cijelog slucaja. Od svega ipak najvise nervira to sto nam Friedkin nedvosmisleno pokazuje patnje arapskih zena i djece, ali nam, sasvim u skladu sa rasistickom politikom suvremenog Hollywodoa, sugerira kako je to opravdano jer su Arapi banda islamskih fanatika koje se bez ikakvih moralnih dvojbi moze istrebljivati kao gamad. Dovoljno je zamisliti da se ovaj film umjesto jemenske ambasade bavi Srerbrenicom, a da je umjesto Childersa njegov junak Ratko Mladic, pa ce biti jasno zasto ce mnogima nakon RATNIH PRAVILA ostati gorak okus u ustima.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos