POSLJEDNJA TAJNA

REWIND

• uloge: Raoul Bova, Maruschka Detmers, Niels Arestrup, Luca Zingaretti, Cecile Pallas, Andre Oumansky, Marc Samuel, Jay Benedict, Antonio Masina
• glazba: Jean Yves d'Angelo
• scenarij: Luca Biglioni & Sergio Gobbi
• rezija: Sergio Gobbi
• proizvodnja: Jiby Productions/SGCC/Les films de l'Astre/Videa, Francuska/Italija, 1998.
• distribucija: Discovery
• trajanje: 92`

Paul Mansart (Bova) je prije osam godina vodio malu teroristicku skupinu koja je ubila UN-ovog diplomata i potom odmah bila likvidirana od strane policije. Mansart je jedini prezivio i sada sjedi u njemackom zatvoru. No, Evropom ponovno bjesni teror, a njemackog istrazitelja Josepha Valka (Zingaretti) mnoge indicije upucuju na to da iza njih stoji isti onaj koji je angazirao Mansarta, koji, pak tvrdi da je atentat obavio sam. Valko stoga odlucuje ubaciti Mansarta u eksperimentalni program, gdje se ljudima pomocu virtualne stvarnosti vracaju sjecanja na dogadjaje potisnute u podsvijest. Mansart, kojemu je obecano smanjenje kazne, nevoljko pristaje te upoznaje tim znanstvenika na celu s Marianne Legrand (Detmers) i Fabriceom Rivalijem (Arestrup). U pocetku je njihov rad otezan time sto je u atentatu stradala i Mansartova djevojka Alice (Pallas), sto kod Mansarta izazive stalne traume. Ali, klupko se polako pocinje odmotavati, dok znanstvenici u medjuvremenu postaju zrtvama sabotaze. Nekome ocigledno nije u interesu da se otkrije prava istina.

Iako je motiv terorizma trebao POSLJEDNJOJ TAJNI dati nekakav "angazirani" ton, ovaj film predstavlja nista drugo nego pokusaj da se napravi evropska verzija komercijalnog trilera koji je mnogo primjereniji Hollywoodu. Naravno, kao i mnogo slicnih pokusaja, ni ovaj ne uspijeva, a razlog samo djelomicno lezi u niskom budzetu, odnosno ocajnoj engleskoj sinkronizaciji koja unistava napore uglednih evropskih glumaca kao sto su Maruschka Detmers (KRALJEVI MAMBA) i Niels Arestrup (SASTANAK S VENEROM). Razlog je prije svega u scenariju Sergia Bobbija i Luce Biglionija, koji cijeli zaplet oko virtualne stvarnosti svodi na jeftini i neadekvatno objasnjeni "whodunnit", a u raspletu koriste holivudske akcijsko-trilerske konvencije koje su u ovom slucaju krajnje neuvjerljive. Kada se svemu tome doda kako scene same virtualne stvarnosti izgledaju bijedno, jasno je zasto POSLJEDNJA TAJNA izgleda inferiorno holivudskim projektima na tu sada vec ofucanu temu, koji se ionako nisu mogli pohvaliti nekom velikom kvalitetom.