ZIVOTINJE

ANIMALS

• uloge: Tim Roth, Mili Avital, Rod Steiger, Mickey Rooney, Lothaire Bluteau, John Turturro, Francis Bouc, Johnny Cenicola, Jacques Herlin
• scenografija: Kalina Ivanov
• kostimografija: Pamela Smith
• fotografija: Alik Sakharov
• montaza: David Leonard
• scenarij: Michael Di Jiacomo
• rezija: Michael Di Jiacomo
• proizvodnja: Magnolia Mae Inc., SAD, 1997.
• distribucija: Discovery
• trajanje: 103`

Njujorski taksist Henry (Roth) imao je tezak dan. Nakon sto ga je opljackao bizarni musterija u smokingu (Turturro), u taksi mu iznenada upada troje jednako cudnovatih svatova. Rijec je o francuskim antropolozima-amaterima koji su tridesetih godina ovoga stoljeca proveli mjesece u pustinji snimajuci bizarnog tipa (Rooney) koji je naplacivao putarinu. Sada, kada su svi na samrti, mole Henryja da ih povede u mocvare americkog Juga gdje bi se, prema njihovom misljenju, trebao nalaziti Raj. Henry stjecajem okolnosti nastavlja put sam i tamo pronalazi ljubav svog zivota u lijepoj, ali neobicnoj zeni po imenu Fatima (Avital).

ZIVOTINJE su film koji ce mnoge kriticare natjerati da koriste rijec "hermetican". Doticni izraz se sluzi u situacijama kada filmski kriticar nema pojma sto je pjesnik htio reci, ali ga obziri prema snobovskom establishmentu tjeraju da stvari ne nazove pravim imenom i prizna da ono sto je gledao na ekranu nema nikakvog smisla. Di Jiacomov film predstavlja upravo jedan takav primjer. Kako se etablirani kriticar usudi dati palac dolje malom, jeftinom nekonvencionalnom filmu cija se glumacka postava sastoji iskljucivo ili od casnih starina ili od onih koji su, kao Roth, Turturro i Bluteau, ugled stekli upravo u "nezavisnoj" kinematografiji? Di Jiacomu se mora priznati da ima smisla da svoj scenarij napuni bizarnim, neobicnim likovima, dijalozima i situacijama, ali je njegova imaginacija potrosena vec u prvih nekoliko minuta, kada imamo priliku gledati prolog dogadjaja u filmu - briljantnu crno-bijelu minijaturu. Zbog sjajnog pocetka ce gledatelju razocaranje biti veliko kada odgleda odjavnu spicu. Kako se glavni junak krece na jug, tako i ZIVOTINJE tonu u zabokrecinu art-pretencioznosti, u kojoj izmedju likova, dijaloga i radnje nema nikakve veze, a iskreno sumnjam da ce dosadu rastjerati seoski pejzazi Juzne Karoline. Zbog takvog mucenja, prvih petnaest minuta filma nije dovoljno da ZIVOTINJE dobiju prolaznu ocjenu.