PRIJEDLOG

THE PROPOSITION

• uloge: Kenneth Branagh, Madeleine Stowe, William Hurt, Neil Patrick Harris, Blythe Danner, Josef Sommer
• scenografija: David Brisbin
• kostimografija: Anna B. Shepard
• fotografija: Peter Sova
• montaza: Jacqueline Cambas
• glazba: Stephen Endelman
• scenarij: Rick Ramage
• rezija: Lesli Linka Glater
• proizvodnja: Polygram, SAD, 1998.
• distribucija: Europa
• trajanje: 110`

Godine 1935. Boston je, kao i svaki drugi americki grad, pogodjen ekonomskom depresijom, nezaposlenoscu i siromastvom. Ali, nasuprot svoj toj nesreci, bracni par Arthur (Hurt) i Eleanor Barrett (Stowe) zive kao u snovima - on je izdanak utjecajne katolicke obitelji i savjetnik predsjednika Roosevelta, a ona feministicki nastrojena knjizevnica. Njih dvoje se vole i imaju sve sto im zivot moze pruziti osim djeteta. Posto je Arthur sterilan, njih dvoje odluce dijete dobiti tako sto ce Eleanor jednu noc provesti s mladim studentom Rogerom Martinom (Harris), koji ce za tu uslugu biti bogato nagradjen. No, mladic ima tu nesrecu da se zaljubi u Eleanor i pocne Barrettovima zagorcavati zivot. Istovremeno, u zivot Barrettovih ulazi i otac McKinnon (Branagh), lokalni zupnik koji iz nekih svojih razloga ne moze smisliti Arthura Barretta.

Na prvi pogled, scenarij PRIJEDLOGA izgleda kao preslikan iz latinoamericke sapunice. No, Ramage je svoju pricu itekako dobro usidrio, ocigledno pronasavsi inspiraciju za likove u pojedinim stvarnim licnostima (Kennedyjevi, Virginia Woolf) te iskoristivsi razdoblje 30-tih kako bi temeljitim prikazom tadasnjih ekonomskih i socijalnih prilika progovorio u klasnim razlikama u americkom drustvu. Reziser Glater je, sa svoje strane, pokazao dosta razumijevanja za Ramageove ideje, ali i smisla da je iskoristi u niskom budzetu, zbog kojih film, usprkos detaljno rekonstrirane scenografije i kostima, prije slici niskobudzetnoj britanskoj TV- produkciji nego Mercant-Ivoryjevim spekatklima. Gluma je, naravno, na visini, iako se Branagh nije bas predobro snasao u ulozi koja ne odgovara njegovim seksipirijansko-egomanijackim ambicijama. S druge strane, Hurt i Harris su odlicni, a Stowe, usprkos godinama, i dalje zanosna i potpuno uvjerljiva kao femme fatale u ovoj drami. U nesto manjoj mjeri to vazi i za Blythe Danner, mamu danas mnogo poznatije i uspjesnije Gwyneth Paltrow, koja je odlicna kao sluskinja koja u stvari gospodari Barrettovima. PRIJEDLOG je mogao biti vrlo dobar film, ali, na zalost, podzaplet s McKinnonom se prekasno pojavljuje u filmu, a i zavrsetak je premelodramatican i razvucen. No, sve u svemu, kao jedan od rijetkih americkih filmova koji melodramatskom materijalu prilazi bez suvisnog patosa i tjera gledatelje da koriste mozak, PRIJEDLOG je nesto sto bi se trebalo prihvatiti.