INSTINCT
Postoje filmovi koji su losi. Postoje filmovi koji su grozni. Postoje filmovi ciji se autori od sramote moraju sakriti u misju rupu i vise nikada ne vidjeti svjetlo dana. Postoje filmovi koji ce od najveceg pacifista medju gledateljima natjerati da pozeli nekoga skratiti za glavu. INSTINKT, holivudska adaptacija romana Daniela Quinna u reziji Jona Turtletauba predstavlja film iz posljednje kategorije.
Radnja zapocinje kada americki State Department u Ameriku iz Ruande sprovede dr. Ethana Powella (Hopkins), poznatog antropologa koji je godine proveo ziveci u dzungli medju gorilama da bi potom bez razloga pobio cuvare parka i zbog toga zaradio smrtnu kaznu. Zahvaljujuci diplomatskom pritisku, Powell je vracen u Ameriku gdje ce se utvrditi da li je sposoban za rasudjivanje. Powell, naime, od svog hvatanja nije progovorio ni jednu jedinu rijec. Strucno misljenje o Powellu bi trebao napisati dr. Theo Calder (Gooding), mladi, ambiciozni psihijatar koji misli o ovom slucaju napisati knjigu i postati slavan. No, Powell predstavlja preveliki izazov i Calder mora iskoristiti svu svoju vjestinu kako bi ga natjerao da govori i da razotkrije razloge svog cina. Srecom, Calderu veliku pomoc predstavlja antroplogova kci Lynn (Tierney) preko koje bi Calder omogucio znanstveniku da ponovno uspostavi vezu s vanjskim svijetom. S druge strane, Caldera u njegovom radu ometa opresivna uprava zatvorske bolnice, kojoj se ne svidjaju Calderove napredne ideje o tretmanu dusevno bolesnih zatvorenika.
INSTINKT je bio reklamiran kao zestoka drama koja preispituje podrijetlo zla u covjeku, te o sukobu dva lika koje tumace "oskarovski" glumci. No reklama i stvarnost su dvije stvari - Touchstonove glavesine su film zamislile kao svojevrsnu frankenstajnsku kombinaciju KAD JAGANJCI UTIHNU, GORILE U MAGLI i LED IZNAD KUKAVICJEG GNIJEZDA, sve to preliveno hrpom svih mogucih kliseja, visetrukim namazima najodvratnije sentimentalne "ljige" i jos uza sve to uronjeno u kaljuzu klintonovske politicke korektnosti. Tu spasa za film nema, cak i kada glavne uloge tumace tipovi kao sto su Hopkins ili Gooding; umjesto da pomognu filmu, onim svojim dostojanstvom samo isticu sve mane filma. Ali, predvidljivost, gnjecavost i gorak okus koji usprkos svojoj zasecerenosti INSTINKT ostavlja u ustima nije nista u usporedbi s licemjerjem kojima nas ovo smece filma bombardira u svojim propovijedima. Tako INSTINKT ima dio radnje smjesten u Ruandu 1994. godine, ali, za divno cudo, nema ni rijeci o genocidu. Sto i ne cudi, jer bi svako spominjanje genocida bilo prilika da se kaze koja ruzna rijec o Clintonu, cija vlada ima krv nevinih zrtava na svojim rukama. A voljenog Clintona, odnosno njegovog demokratskog nasljednika, Hollywood ni za zivu glavu nema namjeru ugroziti, pa je jasno da zalosna sudbina par majmuna predstavlja veci zlocin od ubojstva milijuna ljudskih bica. Tako nam uvaljuje jos jednu neuvjerljivost - jedan od najpoznatijih osudjenika na svijetu, kojeg je od nevolje izbavila federalna vlada, se uvaljuje u najgoru rupu od zatvora, koji se igrom slucaja nalazi u Floridi, drzavi kojom upravlja republikanski guverner i brat glavnog republikanskog kandidata na predsjednickim izborima. No, to nije nista prema mudrostima koje negdje pred kraj filma pocne prosipati Powell - uobicajenu russeauovsku pricu o povratku prirodi i plemenitim zivotinjama nam garnira pricom o tome kako su za sva zla na ovom svijetu krivi mutirani ljudi sa sjevera, tj. bijelci. No, ovo velicanje crne rase, gorila i ostalih potlacenih manjina pokazuje svu svoju bijedu kada nam INSTINKT, kao i svaki drugi smrdljivi ispljuvak holivudskog licemjerja, uvali jos jedan klise. Naime, superdobri crni doktor i i kci antropologa nemaju nista pametnije raditi nego medjusobno flertovati, ali, dakako, svi koji malo bolje poznaju karijeru Denzela Washingtona znaju da ce sve ostati na pogledima, cime ovo nedjelo od filma samo potvrdjuje urodjenu bigotnost svojih tvoraca, usporedivu jedino s njihovom kreativnom bijedom.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos