LIMBO
Iako su nas tvorci TV-serije ZIVOT NA SJEVERU godinama uvjeravali kako je Aljaska raj na zemlji, oni koji uistinu zive u najsjevernijoj americkoj drzavi o tome imaju drukcije misljenje. "Posljednja americka granica" je, kao i ostatak svijeta, postala zrtvom pohlepnih kapitalista koji bjesomucno unistavaju njene prirodne resurse, a stanovnistvo tone u bijedu i nezaposlenost zbog propasti ribarske industrije. Medju te gubitnike spada i Joe Gastineau (Strathairn), bivsi ribar koji sada prezivljava radeci raznorazne sitne poslove. Prilikom jednog vjencanja on upoznaje Donnu De Angelo (Mastrantonio), pjevacicu koja je luzer i u profesionalnoj karijeri i u privatnom zivotu. Njih dvoje svejedno zavrsavaju u krevetu, na uzas Donnine kceri Noelle (Martinez), umorne od toga da joj se majka svako malo spetlja s nekakvim ljigavim tipovima. Da stvar bude gora, knjizevno talentirana ali mentalno nestabilna Noelle je i sama bila zaljubljena u Joea. Nakon nekog vremena Joea posjecuje njegov polubrat Bobby (Siemaszko) te ga zamoli da s njim plovi na brodu sto Joe koristi kako bi Donnu i Noelle pozvao na izlet. No, ubrzo se ispostavlja da se Bobby bio spetljao s narko-dilerima koji ga ubiju. Joe, Donna i Noelle spasavaju zivot tako sto skoce u more i doplivaju do obliznjeg otoka. No, taj je otok van uobicajenih brodskih ruta te trojka bez hrane, vode i tople odjece ima slabe izglede za prezivljavanje.
Americki scenarist i reziser John Sayles je proteklih desetljeca stekao veliki ugled ne samo zato sto je snimao male, relativno niskobudzetne filmove, nego i zato sto je njima uvijek davao specificnu socijalnu dimenziju. Prvi dio LIMBA (naslov kojeg je nas distributer prilicno nespretno i krajnje neprimjereno preveo kao DEVETI KRUG PAKLA) podsjeca na dobrog starog Saylesa - kroz niz altmanovskih vinjeta upoznajemo ribarski grad Port Henry i njegovu paletu likova, a kroz njih i ekonomske, etnicke i druge drustvene probleme koji ga tiste. Sayles je, kao i obicno, prilicno ostar kriticar suvremenog kapitalizma i ponovno pokazuje velike simpatije prema malim ljudima i gubitnicima. No, nakon odlicne prve polovice Sayles odjednom mijenja kurs - angazirana socijalna drama se kroz ne previse uvjerljivi i krajnje klisejizirani obrat pretvara u pustolovni film nalik na OSLOBADJANJE i NA RUBU DIVLJINE. Na zalost, Saylesu akcijske pustolovine nimalo ne leze i umjesto toga nas maltretira besmislenim, dosadnim i razvucenim scenama u kojima likovi jedni druge optuzuju za nesrecu koja ih je snasla. Sayles pokusava spasiti kraj nekonvencionalnim zavrsetkom. Taj zavrsetak ce vecinu gledatelja iznenaditi, ali to ce iznenadjenje cementirati ionako los dojam o filmu, kojeg ne spasava ni izvrsna gluma Davida Strathairna (MATEWAN, OSMORICA IZVAN IGRE) ili pjevanje Mary Elizabeth Mastrantonio (ROBIN HOOD: PRINC LOPOVA), kao ni pejzazi Aljaske snimani kamerom Haskella Wexlera. Sayles se u ovom filmu upustio u eksperimentiranje koje nije poslo po dobru, te se ovaj film moze preporuciti samo najzagrizenijim filmofilima koje u filmu vise zanimaju egzoticne tehnike nego sam kvalitet.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos