ZESTOKI POLICAJAC

ONE TOUGH COP

• uloge: Stephen Baldwin, Chris Penn, Gina Gershon, Mike McGlone, Paul Guilfoyle, Luis Guzman, Frank Pellegrino, Paul Calderon, Victor Slezak, Amy Irving
• scenografija: Perri Gorrara
• kostimografija: Martha Mann
• fotografija: Ron Fortunato
• montaza: Ray Hubley
• glazba: Bruce Broughton
• scenarij: Jeremy Iacone (po knjizi Boa Dietla & Kena Grossa)
• rezija: Bruno Barreto
• proizvodnja: Patriot Pictures, SAD, 1998.
• distribucija: UCD
• trajanje: 90`

Bo Dietl (Baldwin) je prekaljeni njujorski policajski detektiv, cija se predanost poslu moze mjeriti samo s vjernoscu prema prijateljima. Medju te prijatelje spada i Richie La Cassa (McGlone), stari pajdas iz kvarta koji je zavrsio s druge strane zakona i postao mafijaski bos. No, Dietl je prema tome ravnodusan, pogotovo zato sto bi mu Richie mogao uciniti par korisnih usluga. Richiejevi ljudi ce mu tako pomoci da pronadje dvojicu nasilnika sto su silovali, unakazili i pretukli bolesnu opaticu. Istovremeno bi i Dietlov vjerni partner Duke Finnerly (Penn), koji se u posljednje vrijeme odao alkoholu i kocki, mogao izmiriti dug prema Richiejevom "zelenasu" Frankieju "Hot" Salvinu (Guilfoyle). No, sve to nece izmaci agentima FBI-ja, kojima se Dietl cini idealnim covjekom za postavljanje klopke Richieju. Problem je u tome sto Dietl nema namjeru "smjestiti" starom prijatelju, cak i ako ga FBI ucijeni optuzbom za korupciju.

Film je temeljen na knjizi Boa Dietla, bivseg njujorskog policajca ciji su se dojmljivi uspjesi u hvatanju zlocinaca mogli mjeriti samo s jednako tako uspjesnom medijskom promocijom nakon umirovljenja. Kao vrhunac te promocije, Dietl je napisao knjigu inspiriranu njegovim najpoznatijim slucajem, ali isto prepunu detalja i likova koji nemaju blage veze sa stvarnim zivotom. Ekranizacija filma, ciji je Dietl jedan od producenata i u kojemu se pojavluje u maloj ulozi detektiva, povjerena je Brunu Barretu, uglednom brazilskom reziseru (DONA FLOR I NJEZINA DVA MUZA) koji s vremena na vrijeme dodje snimati film u Americi. Na zalost, scenarij Jeremyja Iaconea je bio daleko ispod Barretovih standarda - u 90-ak minuta su utrpani svi moguci i nemoguci kliseji iz policijskih filmova snimanih u posljednjih par desetljeca (partner-alkoholicar, prijateljstvo s mafijasima, ogavni federalci itd.), tako da se stjece dojam da su autori mislili snimiti parodiju. Dojam koliko-toliko spasava odlicna glumacka ekipa, pogotovo Chris Penn u ulozi gubitnika koja mu izgleda kao sasivena po mjeri, a i Barreto je par klisejiziranih scena ucinio bar pinkicu zanimljivima. No, ZESTOKI POLICAJAC tek na jedvite jade dobija prolaznu ocjenu, i gledatelji ce 90 minuta mnogo bolje provesti gledajuci dvije epizode NJUJORSKIH PLAVACA.