THE WINSLOW BOY
Arthur Winslow (Hawthorne), umirovljeni londonski bankar, priprema se docekati Bozic 1911. u krugu svoje obitelji, a idilicno blagdansko rasplozenje upotpunjavaju zaruke njegove kceri Catherine (Pidgeon) za kapetana Johna Watherstonea (Gillet) iz ugledne obitelji. Na nesrecu, blagdan mu pokvari iznenadni dolazak 13-godisnjeg sina Ronnieja (Edwards), koji je zbog navodne kradje par silinga iskljucen iz elitne mornaricke akademije. Kada mu djecak ustvrdi da nije pocinio ono za sto ga optuzuju, otac odlucuje zastititi cast svoje obitelji i pokrece tuzbu protiv britanskog Admiraliteta. U to vrijeme je nezamislivo da bi itko mogao tuziti drzavu, pa Winslow kao odvjetnika angazira Sir Roberta Mortona (Northam), clana Parlamenta i jednog od najvecih pravnih strucnjaka svoga doba. Njegova kci Catherine kao ljevicarka i sufrazetkinja nije previse odusevljena Mortonom zbog njegovih konzervativnih stavova, ali je zato opcarana njegovom pravnom vjestinom. U medjuvremenu slucaj mladog Winslowa postaje predmetom medijske histerije, Winslowi su prisiljeni rasprodati obiteljski imetak da bi pokrili troskove postupka, a Catherine je zbog skandala prisiljena raskinuti zaruke.
David Mamet nije stvorio reputaciju kao mozda najbolji danas zivuci americki dramaticar, nego i zbog svoje sklonosti da svoje junake, obicno iz donjih dijelova drustva, snabdijeva kocijaskim rjecnikom, zbog cega su adaptacije njegovih drama slabo prolazile kod cenzorskih odbora. Njegov najnoviji film, pak, u tom smislu predstavlja poprilicno iznenadjenje - ova kostimirana drama, primjerenija Merchant-Ivoryju, uspjela je kod americkih cenzora dobiti najblazi moguci rejting, kojeg danas u Hollywoodu dobijaju samo Disneyevi crtici. Da li je Mametu to bio prvenstveni cilj, ili ga je zabavljalo to da svoju suprugu Rebeccu Pidgeon snima u edvardijanskim kostimima, i nije tako vazno. Bitno je da se Mamet dokazao kao solidan reziser i dramaticar, cak i kada je predlozak napisao netko drugi. U ovom slucaju je rijec o drami Terencea Rattigana koja se temelji na istinitom dogadjaju, i koja je prije toga bila ekranizirana cak cetiri puta (posljednji put 1988. godine u BBC-jevoj TV-verziji). Mamet se ovdje striktno drzao kako drame, tako i povijesne istine, i to je mozda najveci nedostatak MLADOG WINSLOWA - vec na pocetku se moze vidjeti kako je ovaj film adaptacija kazalisne predstave. Da stvar bude gora, o samom dogadjaju koji je inspirirao sudjenje i samo toku postupka i njegovom epilogu saznajemo jako malo. S druge strane, Mamet se vise posvetio likovima i posljedicama cijele afere na emocionalni i drustveni zivot clanova Winslow. Ukocenost produkcije je kompenzirana brigom o detaljima - dobrom scenografijom (Massachussetts uspjesno "glumi" engleske lokacije), glazbom Alarica Jansa koja podsjeca na edvardijanskog klasika Edwarda Elgara te zivopisnim kostimima. A, naravno, glumci su, kao sto je to uvijek slucaj s Mametovim produkcijama, savrseni - pri cemu se Rebecca Pidgeon i Jeremy Northam isticu izvrsnim interpretiranjem seksualne tenzije maskirane kroz politicku raspravu dvoje neistomisljenika. Ukratko, MLADI WINSLOW bi se tesko mogao nazvati posebno atraktivnim filmom, ali ce se svakako svidjeti onima koji zanatsku ispeglanost forme pretpostavljaju plitkom sadrzaju.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos