A CIVIL ACTION
Jan Schlichtmann (Travolta) je jedan od najuspjesnijih bostonskih odvjetnika. Njegova mala tvrtka, specijalizirana za odstetne zahtjeve, donijela mu je bogatstvo, ugled, slavu i titulu najpozeljnijeg bostonskog nezenje. Kada mu se za pomoc obrate par gradjana Woburna, Massachussets, uvjerenih da su im djeca poumirala od leukemije zahvaljujuci vodi cudnog ukusa, on to smatra rutinskim slucajem, nedostojnim njegove paznje. No, kada otkrije da se u blizini vodocrpilista nalaze industrijski pogoni mocnih i bogatih korporacija "Grace" i "Beatrice Foods", Schlichtmann u slucaju vidi priliku za dodatnu samopromociju i veliku zaradu. Uvjeren kako je voda zagadjena otpadom iz industrijskih pogona, Schlichtmann podize tuzbu trazeci orijaske odstete za svoje klijente. Jedna od tvrtki, "Beatrice Foods", na to odgovara angazirajuci vrhunsku pravnu pomoc u liku eskcentricnog, ali lukavog odvjetnika Jeromea Fachera (Duvall), koji obrambenu strategiju za takve situacije ima u malom prstu. Facherov posao se svodi na to da raznoraznim pravnim smicalicama maksimalno oduzi cijeli proces, poveca troskove i tako svojeg bogatog klijenta dovede u financijski povoljniji polozaj. Strategija uspijeva i, kako proces napreduje, tako je Schlichtmannova tvrtka sve blize stecaju, ali Schlichtmann ne odustaje, sada manje motiviran zaradom, koliko zeljom da istjera pravdu.
Iako davidovsko-golijatovski motivi u ovoj sudskoj drami bude asocijacije na Grishamove bestselere, CIJENA PRAVDE nimalo ne podsjeca na filmove temeljene na njima. Prvo, rijec je o prilicno vjernoj adaptaciji istinitih dogadjaja koji se se dogodili u Massachussetsu pocetkom 80-tih godina, pa ovdje necemo vidjeti akciju, romansu, sentimentalnu ljigu, pirotehniku i slicne ultrakomercijalne sastojke Grishamove proze. Drugo, scenarij je, po bestseleru Jonathana Harra, napisao Steven Zaillian, kojemu, sudeci po SCHINDLEROVOJ LISTI, dobro idu istinite price, te je zaplet, usprkos njegovoj prozaicnosti, uspio uciniti zanimljivim. CIJENA PRAVDE je prilicno osvjezenje u usporedbi sa ostalim sudskim dramama, jer izbjegava mnoge stereotipove i predrasude o americkom pravosudju koje je nasa publika mogla steci na temelju bezbrojnih filmova i TV-serija. Parnice, koje se u prosjecnoj TV-seriji rjesavaju za 45 minuta, odnosno koje Grishamovi junaci dobijaju hiperemocionalnim ispadima pred porotom, traju godinama i u vecini slucajeva uopce ne dolaze do sudnice; novac i psiholoske vjestine su vaznije za uspjesan ishod od dokaza i pravnih argumenata. Zaillian je kao scenarist vrlo dobro oslikao takvo stanje stvari u prvom dijelu filma, ali je kao reziser ipak pokazao kako mu nedostaje vjestine. U drugom dijelu se film razvlaci, transformacija glavnog junaka nije adekvatno prikazana, usprkos trudu Johna Travolte, a i zavrsnica je razocaravajuca i antikatarticka, pri cemu se Zaillian ne moze izvlaciti time da se drzao povijesne istine. Krajnji dojam je prilicno bljedunjav, usprkos tome da je uz Travoltu stajala izvrsna glumacka ekipa na celu s uvijek pouzdanim Duvallom, a Danny Elfman svojom glazbom i Conrad L. Hall svojom fotografijom postigli prilicno efektan ugodjaj. Da je netko drugi rezirao Zaillianov scenarij, film bi bio daleko bolji, a ovako je nista drugo nego 60 milijuna US$ tezak TV-film. Oni koji film budu gledali na videu, pak, mozda i nece imati takvih zamjerki, a svoje nedostatke CIJENA PRAVDE kompenzira svojom obrazovnom vrijednoscu.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos