LOLA RENNT
RUN LOLA RUN
S njemackom kinematografijom posljednjih par desetljeca nesto zbilja nije bilo u redu, o cemu svjedoci to da u nekih petnaestak godina od njemackih filmova u nasim kinima nije bilo ni traga ni glasa (izuzevsi, dakako, par hard core pornica distribuiranih krajem 80-tih, koji su isto tako netragom nestali nakon sto je taj zanr postao iskljucivom domenom video-distributera). S jedne strane je razumljivo da negativni trendovi u hrvatskom kino-biznisu tjeraju nase distributere da se orijentiraju iskljucivo na Hollywood, no u istom tom razdoblju se znalo dogoditi da se u kino-distribuciju prosvercaju spanjolski, talijanski, francuski, pa i naslovi malih kinematografija kao sto su danska i nizozemska. No, od Nijemaca, koji, ako je suditi po sadrzajima njihovih satelitskih programa, stancaju filmove sve u sesnaest, nema ni traga ni glasa. Jedina je iznimka gay komedija MOZDA BI, MOZDA NE BI, koja nije distribuirana izvan Zagreba. Vjerojatno bi se ista stvar dogodila i s TRCI LOLA, TRCI najnovijim superhitom njemacke kinematografije da doticni film nije postao ljubimcem snobovske kritike na Sundance festivalu, odnosno da njemacki glazbeni TV-kanali kao Viva i MTV Deutschland nisu agresivno promovirali film putem soundtracka.
Radnja filma je prilicno jednostavna i dogadja se u Berlinu. Manni (Bleibtreu) je sitni gangster koji godinu dana zivi sa svojom djevojkom Lolom (Potente) i obavlja rutinsku kupoprodaju droge za svog bosa. Jednog dana Lola ga zakasni pokupiti i Manni, prisiljen da se vozi metroom, izgubi 100.000 DM koje je nosio. Znajuci da se treba naci sa svojim bosom za dvadesetak minuta, i da ce ga ovaj ubiti ako ne bude novaca, Manni u ocaju telefonira Loli i moli je za pomoc. Lola ima tocno dvadeset minuta da nekako pokupi 100.000 DM, inace ce Manni pokusati opljackati lokalnu trgovinu. Lola bez razmisljanja odlazi iz stana i pocinje trcati berlinskim ulicama, nastojeci uz put smisliti kako pomoci svom decku.
Nije tesko zamisliti zasto je kritika tako zdusno prigrlila Tykwerov film. Naime, ako je suditi po dosadasnjim proizvodima njemacke kinematografije - sterilnim dramama i neduhovitim komedijama - odnosno jos sterilnijim i neproduhovljenjiim kopijama americkih zanrovskih proizvoda, Tykwer doista izgleda kao nesto posebno. Iako je budzet filma prilicno jadan (za americke standarde, naravno), film izgleda zbilja spektakularno zahvaljujuci vjestom koristenju mastovitih rakursa kamere, montaznih trikova te kombinacijom animacije i fotografije. Svemu tome treba dodati i zestoki techno-soundtrack koji filmu daje isto tako zestoki ritam, a koji uistinu savrseno korespondira s radnjom filma. Dojmljive zvukove prate i dojmljive slike, pri cemu prednjaci glavna glumica Franka Potente, s kosom obojanom u kricavo crvenu, a ciji ce trkacki image postati vjerojatno jedna od ikona njemacke kinematografije. Ipak, najdojmljivije od svega jest Tykwerovo koristenje paralelnih univerzuma, odnosno grananje originalnog zapleta na tri razlicite radnje i razlicita zapleta, pri cemu najbanalniji dogadjaji mogu imati drasticne posljedice. Tykwer to potcrtava s kratkim foto- esejima koji pokazuje zivotne sudbine slucajnih prolaznika koji ce sasvim razlicito proci u zivotu samo zato sto su se Loli na putu nasli sekundu prije ili sekundu kasnije.
TRCI LOLA, TRCI svakako predstavlja veliko osvjezenje, ali da je doista rijec o uistinu velikom filmu ili je prije rijec o vjesto upakiranoj MTV- kulerstini? Autor ovih redova je prije sklon ovom drugom, s obzirom da je Tykwer cijeli film rezirao kao jedan veliki video-spot. Scenski efekti su bili u svemu tome najvazniji, a radnja i likovi sasvim na sporednom kolosijeku. Cijeli film gotovo nista nismo saznali o Loli, odnosno o njenom momku, a kada se film bavi sporednim likovima, oni su tu iskljucivo kao ilustracija. Film ponekad ima i problema s uvjerljivoscu, a i pokusaj da se koristi tarantinovska crna komedija ne uspijeva zbog poslovicnog njemackog nedostatka smisla za humor. Cak ni ideja o paralelnim univerzumima nije previse originalna, s obzirom da ju je iste godine koristio Britanac Peter Howitt u VOLIM, NE VOLIM. No, opceniti dojam je ipak dobar. Film traje dovoljno kratko da ne uspijevamo primjetiti njegove nedostatke, pa ce gledatelji iz kina izaci s osmjehom na licu, iako su novac potrosili ne na film, nego na jednu stilsku vjezbu.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos