THE APOSTLE
Eulis "Sonny" Dewey (Duvall) je od malih nogu znao koji ce biti njegov zivotni poziv - sirenje rijeci Gospodnje. U tome se iskazao kao veliki talent i postao jednim od najpopularnijih pentakostalnih propovjednika u Fort Worthu, Texas. Ali, njegov temperament, koji ga tako dobro sluzi na propovijedima, ima i svoju mracnu stranu, koja, kombinirana s povremenom sklonosti boci i stalnim odsustvom, njegovu suprugu Jessie (Fawcett) tjera u narucje mladog svecenika Horacea (Allen). Kada mu njih dvoje uspiju oduzeti ne samo djecu, nego i polozaj u crkvi, Dewey reagira tako sto Horaceu bejzbolskom palicom smrska lubanju. Pobjegavsi s mjesta zlocina i nakon dugotrajnog besciljnog lutanja Dewey se odlucuje iskupiti tako sto ce si nadjenuti novo ime - "Apostol E.F." - i nastaviti svoju zivotnu misiju u Bayou Butteu, malom, uspavanom gradicu u mocvari Louisiane. Prvo se zaposljava kao fizicki radnik kod Elma (Dial), vlasnika lokalne radio-stanice koji mu dozvoli da pocne propovijedati u eteru. Dewey nakon toga uz pomoc umirovljenog lokalnog pastora Blackwella (Beasley) zapocinje rad na obnovi crkve i izgradnji lokalnog sirotista. Crkva s vremenom postaje dupkom puna, a Dewey svojom karizmom osvaja srca svih gradjana, svjestan da ce se prije ili kasnije morati suociti sa svojom mracnom prosloscu.
Vjerovali ili ne, Robert Duvall, jedan od najuglednijih americkih glumaca, vise od jednog desetljeca je sa scenarijem ovog filma obijao pragove svih holivudskih producenata. Ali, njegova nastojanja su urodila plodom tek kada je projekt odlucio financirati vlastitim sredstvima. Dezurni antisemiti bi u ovom slucaju pronasli dokaz kako su pretezno zidovski producenti iz Hollywooda spremni sabotirati svaki film koji krscanstvo pokazuje u pozitivnom svjetlu. Mnogo je uvjerljivije objasnjenje to da Hollywood jednostavno nije sklon filmovima koji daju nekonvencionalnu panoramu Amerike, odnosno onaj zaboravljeni medjuprostor izmedju ulica Los Angelesa i New Yorka ne prikazuju kao zemlju Mordor. U svakom slucaju, jednom kada je film bio snimljen, establishment se iskupio tako sto je APOSTOL zasut panegiricnim kritikama a Duvall "oskarovskom" nominacijom.
Neki nasi kriticari su, s druge strane, bili pomalo neugodno iznenadjeni filmom. Temeljeci svoje iskustvo na holivudskom tretmanu protestantskog fundamentalizma, ocekivali su ostru kritiku tog fenomena, a umjesto toga Duvall im je servirao gotovo dvoipolsatni hvalospjev fanaticnim juznjackim propovjednicima. Istini za volju, Duvall tesko da svog junaka tretira kao neupitni uzor vrline - "Sonny" je prikazan kao prilicno neugodna osoba, sklona picu, sakama i pa i zenama. S druge strane, njegova vjera u Boga i posvecenost zivotnoj misiji ima gotovo patoloske dimenzije, a on sam je svjestan tih proturjecnosti i spreman je suociti se s posljedicama vlastitog nedjela. O "Sonnyjevom" liku bi nadugo i nasiroko moglo pricati, sto samo svjedoci o tome koliko je Duvall truda ulozio u svoju ulogu. Vise je nego ocito da je velikom glumcu ovo predstavljalo zivotno djelo.
Na zalost, Duvall svoj neosporni glumacki talent nije pratio s adekvatnim rezijskim vjestinama. Vise je nego ocito da je kao scenarist i reziser bio previse zaljubljen u svoj lik da bi kratio ijednu svoju scenu, bez obzira bili to razgovori s Bogom ili propovijedi. U slucaju propovijedi to nekada ima i dobre strane, s obzirom da su scene, u kojima kao naturscici sudjeluju pripadnici Pentekostalne crkve toliko autenticne da bi se mogle shvatiti kao svojevrsni dokumentarac. Ali, zato je Duvallov lik zasjenio sve ostale, tako da se vise nego odlicni glumci (Billy Bob Thornton, Miranda Richardson) ne pojavljuju dovoljno dugo da bi bili uistinu zivotni i uvjerljivi.
No, bez obzira na sve te nedostatke, APOSTOL kao rijedak primjer autorskog filma u danasnjem Hollywoodu svakako zasluzuje da bude vidjen. Ako nekome njegova poruka i nije bas previse simpaticna, barem ce uzivati u Duvallovom glumackom umijecu.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos