LETECI HOLANDEZ

DE VLIEGENDE HOLLANDER

• uloge: Rene Groothof, Veerle Dobbelaere, Nino Manfredi, Rene van't Hoof, Gene Bervoets
• scenografija: Gert Brinkers
• kostimografija: Ann Verhoeven
• fotografija: Goert Giltay
• montaza: August Verschueren
• glazba: Nicola Piovani
• scenarij: Hans Heesen & Joss Stelling
• rezija: Joss Stelling
• proizvodnja: NPS Televisie/Alan Keytsman Production/Schlemmer Film, Holandija/Belgija/Njemacka, 1995.
• distribucija: VTI
• trajanje: 140`

U drugoj polovici 16. stoljeca Nizozemska (danasnja Belgija i Holandija) popriste je krvavog rata izmedju katolickih Spanjolaca i pretezeno protestantskog domaceg stanovnistva. U toj guzvi najbolje profitiraju lokalni feudalci koji staju cas na jednu, cas na drugu stranu. Jednog dana u Flandriji, karavan Holandeza koji prenose blago biva napadnut i masakriran od lokalnog feudalca. Jedini prezivjeli Holandez ce blago sakriti u septickoj jami, a usput i napraviti dijete jednoj od feudalcevih sluskinja. Campanelli (Manfredi), talijanski putujuci zabavljac, jedini zna za blago, ali ga se ne moze docepati, jer je Holandeza ubiju a njega protjeraju sa imanja. Sedam godina kasnije, pada mu na pamet da se blaga docepa pomocu Holandezovog sina, kojemu isprica pricu da mu je otac veliki pomorac koji se nikako ne moze vratiti na kopno.

Svi oni koji kukaju zbog toga sto se evropska kinematografija ne moze mjeriti s prekomorskom konkurencijom bi trebali uprijeti prstom na filmove poput LETECEG HOLANDEZA. U njega je ulozen veliki novac, angazirani su probrani talenti (poput talijanskog skladatelja Piovanija, te Nina Manfredija, jedne od zivucih legenda talijanske kinematografije), s maksimalnim realizmom je docarana Nizozemska krajem 16. stoljeca. Ali, rijec je o filmu nakon kojeg gledanja ce i najblagonakloniji gledatelji uloziti veliki trud da ga zaborave. Prvo, rijec je o filmu koji nam pred oci servira neugodnu kolicinu izmeta i slicnih tjelesnih izlucevina; zatim, protagonisti su krajnje antipaticni (s izuzetkom Veerle Dobbelaere i Manfredija), te, konacno, prica je prilicno smusena. Ne samo sto su metafore nespretno izrecene (autorova namjera je, vjerujem, bila da pokaze pravu pozadinu povijesnih legendi), nego imamo poteskoca da shvatimo sto se zapravo dogadja na ekranu. Dodajmo svemu tome nespretnu montazu, zbog koje film traje gotovo dva i pol sata, pa je krajnji rezultat totalno razocaranje. Steta, nizozemsku kinematografiju bi mogla predstavljati mnogo bolja ostvarenja.