CUTTHROAT ISLAND
Svatko tko malo pazljivije proucava povijest Hollywooda, vidjet ce kako se medju njegovim najvecim financijskim katastrofama uglavnom nalaze filmovi vecim dijelom snimani na vodi. Tako je KLEOPATRA 1963. godine umalo dovela "20th Century Fox" do stecaja, a VODENI SVIJET je vec prije same premijere bio proglasen kataklizmom stoljeca (reputacija od koje se izvukao zahvaljujuci preblagim kriticarima i neamerickom trzistu). S druge strane, neki od filmova snimanih na vodi su postali legende komercijalnog uspjeha - Spielbergove RALJE su prije cetvrt stoljeca utrle put epohi blockbustera, a TITANIC je najisplativiji film svih vremena. Dakle, rizik koji donosi snimanje takvih filmova velik, ali je i profit isto tako golem. Tom se logikom rukovodio Mario Kassar, direktor tvrtke "Carolco" kada je u suradnji s MGM-om (velikim studijom koji se jos uvijek oporavlja od katastrofe zvane VRATA RAJA) odlucio odobriti megalomanski projekt zvani OTOK BOJE KRVI, raskosni akcijski spektakl s radnjom smjestenom u piratski milje Kariba 17. stoljeca. Njegov je problem bio u tome sto je rezija povjerena Rennyju Harlinu, darovitom finskom reziseru na privremenom radu u Americi, koji je stekao reputaciju kao jednog od najvecih holivudskih megalomanijaka. Njegova sklonost akcijskom spektaklu u ovom slucaju nije bila tako kobna kao ljubav koju je osjecao prema svojoj supruzi Geeni Davis, koju je odlucio napraviti heroinom svog filma. To je, pak, dovelo do sukoba s Michaelom Douglasom i drugim velikim zvijezdama koje se nisu htjele pomiriti s drugorazrednim ulogama, a to je, pak, dovelo do mijenjanja glumacke postave i sve vece nervoze medju producentima. I dok su troskovi filma vrtoglavo rasli, sirila se prica o tome kako je film predodredjen za propast, a, na kraju je to misljenje i potvrdjeno. Kriticari vise nisu imali volje holivudskim megaspektaklima gledati kroz prste; smatrajuci da su svoju duznost obavili prastajuci VODENOM SVIJETU, na OTOK BOJE KRVI su se okomili svom svojom silinom. I publika im je povjerovala, i kao posljedicu je OTOK BOJE KRVI usao u Guinessovu knjigu rekorda kao najneisplativiji film svih vremena. Velika kocka se nije isplatila i zbog nje su propali Mario Kassar i "Carolco", a Harlinu i Davisovoj se raspao brak. Cak su i hrvatski, inace ne bas previse izbirljivi, producenti puhali na hladno, tako da nasa publika ima priliku ovaj film vidjeti tek nakon cetiri godine, i to u video-izdanju.
Radnja zapocinje na Karibima 1668. godine, kada umiruci piratski kapetan Crni Harry (Yulin) svojoj kceri Morgan Adams (Davis) odaje tajnu zakopanog blaga. Do blaga vodi karta, dio koje je istetoviran na Harryjevoj glavi. Morgan, koja je od oca naslijedila brod i posadu, odlucna je da se docepa ostala dva komada karte, ali problem je u tome sto je jedan od vlasnika i Dowg (Langella), njen psihopatski ujak koji se blaga zeli docepati samo za sebe, bez obzira sto ce ukrstiti maceve s vlastitom necakom. Drugi problem s kojim se suocila Morgan jest i to da je tekst na latinskom, pa joj je nuzno potreban prevoditelj. On dolazi u obliku Williama Shawa (Modine), varalice i lopova s lijecnickom diplomom koji ima tu srecu da ga Morgan kupi kao roba. No, pronalazenje blaga i borba s Dowgom nije jedina prepreka koja se isprijecila pred Morgan i njenom posadom; guverner Jamajke Ainslee (Malahide) se takodjer odlucio obracunati s piratima.
Svatko tko usporedi VODENI SVIJET s OTOKOM BOJE KRVI primjetit ce velike slicnosti medju njima (neki detalji bodu oci, kao, na primjer, karta istetovirana na tijelu i sl.), ali isto tako primjetiti i veliku nepravdu koju je kriticarski establishment nanio ovom potonjem. Harlin je mnogo bolji reziser od Reynoldsa, i OTOK BOJE KRVI je vrhunski reziran, s mnostvom spektakularnih i uzbudljivih akcijskih scena od kojih zastaje dah. Iako posjeduje gotove sve formulaicne sastojke filma o piratima (oluje, brodolomi, macevanja, artiljerijski dvoboji i sveopca makljaza na palubi), Harlin je sve njih uspio napraviti originalnima, barem za one gledatelje koji su previse mladi da se sjecaju SANDOKANA (iako bi se i taj film tesko mogao mjeriti sa spektakularnoscu eksplozije cijelog jednog broda). Svemu tome trebamo dodati ljubav koju je Harlin osjecao prema svojoj supruzi, i koja se odrazila na veliki trud ulozen u to da akcijske scene s njom budu uistinu savrsene.
Na zalost, Harlinov talent nije bio dovoljan da se prevazidju uobicajene boljke slicnih holivudskih projekata. Prije svega, film mozda sadrzava sjajne akcijske scene, ali ono sto ih spaja i nema bas previse smisla. Onog trenutka kada gledatelj zastane i pocne razmisljati o onome sto je upravo vidio na ekranu, cijela konstrukcija OTOKA BOJE KRVI se pocinje raspadati kao kula od karata. Likovi su kartonski, njihovi postupci nelogicni, a cak i neke akcijske scene boluju od neuvjerljivosti (na primjer, po Harlinu je artiljerijsko bombardiranje najbolji nacin da se zaustavi kriminalac u bijegu, makar to znacilo da se maticna luka mora pretvoriti u rusevine). Ni glumci se nisu previse istakli; atletske vjestine i karizma Geene Davis blijede pred cinjenicom da se nije potrudila promijeniti svoj americki naglasak (a u povijesnom filmu je to grijeh nalik onom koji je Costner pocinio u ROBINU HOODU). Isto je i s Modineom, koji je dao prilicno bljedunjavog "sarmantnog lopova", a da i ne govorimo kako izmedju njega i Davisove ne postoji nikakav romanticni naboj. Langella (Quilty iz Lyneove LOLITE) svog psihopatskog negativca odradjuje rutinski, a daroviti britanski glumac Patrick Malahide je potrosen u ulozi negativca. Svemu tome valja dodati simpaticnog majmuncica, nasilno uvaljenog da se privuce djecja publika (ciji su roditelji, s pravom, drzali da je za nju neprimjeren naslov OTOK BOJE KRVI). Glazba relativno nepoznatog Johna Debneya je, s druge strane, vrlo dobra, a film prilicno lijepo izgleda, zahvaljujuci egzoticnim tajlandskim lokacijama. Sve u svemu, rijec je o na trenutke zabavnom, ali prilicno neuspjelom filmu, koji je ipak nezasluzeno usao u povijest kao najveca komercijalna katastrofa svih vremena.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos