THE WORLD IS NOT ENOUGH
Ako je dugovjecnost mjerilo necijeg kvaliteta, onda je britanski tajni agent James Bond svakako najbolji akcijski junak u povijesti filma. No, fanovi te serije su se u prethodnim desetljecima naucili kako za Bonda ne vazi ona izreka o vinu o starosti; osim, naravno, kada su u pitanju oni stari, klasicni Bondovi iz sezdesetih. U svojim novijim inkarnacijama, pogotovo onima iz osamdesetih, tvorci filmova o Bondu su muku mucili kako da bondovsku formulu prilagode realnostima svijeta bitno razlicitog od onog u kojem je svojevremeno pisao Ian Fleming. To se najbolje pokazalo nakon svrsetka hladnog rata, kada su producenti bili prisiljeni na sestogodisnju pauzu i lansiranje novog, "politickom korektnoscu" osvjezenog Bonda u liku Piercea Brosnana. Prvi takav projekt, ZLATNO OKO, predstavljao je promasaj zbog prevelikog i ultraklisejiziranog koristenja hladnog rata. Dvije godine kasnije SUTRA NIKADA NE UMIRE se vec vraca bondovskim korijenima i klasicnim motivima spasavanja svijeta, dajuci nadu da bi u ljubitelji Bonda u slijedecem mileniju mogli uistinu uzivati isto onako kao sto su to cinili fanovi Conneryja i Moorea u prethodnim desetljecima. No, SVIJET NIJE DOVOLJAN, novi film, kojeg je inace rezirao Michael Apted, jedan od najuglednijih britanskih filmasa (kojemu su dokumentarci, ipak, jaca strana od holivudskih ostvarenja), ipak nije ostvario ocekivanja. Doduse, samo ona od strane kriticara - u komercijalnom smislu je Bond (zahvaljujuci reklamiranju proizvoda u filmu) isplativiji nego ikad.
Radnja filma zapocinje kada sir Robert King (Calder), britanski naftni tajkun, bude raznesen u eksploziji bombe usred sredista tajne sluzbe MI6. M (Dench) zapovijeda da se pocinitelji pronadju po svaku cijenu, osobno pogodjena smrcu prijatelja iz studentskih dana. James Bond (Brosnan), koji je, ne znajuci, Kingu dostavio bombu, takodjer nastoji sa sebe sprati ljagu. Najozbiljniji sumnjivac u cijeloj stvari je Renard (Carlyle), psihopatski terorist koji zbog metka zaglavljenog u mozgu ne moze osjecati bol. On je vec jednom imao posla s Kingom, organiziravsi otmicu njegove kceri Elektre (Marceau). M zakljucuje kako bi Elektra, nasljednica golemog naftnog imperija na obalama Kaspijskog jezera, mogla biti slijedeci Renardov cilj, pa odredjuje Bonda kao njenog osobnog tjelohranitelja. Elektra zbog toga nije presretna, jer Bonda smatra odgovornim za smrt svog oca. Bond, s druge strane, koristi priliku da bi u Azerbejdzanu istrazivao pozadinu cijelog slucaja, sto ga dovodi u vezu s njegovim starim poznanikom, bivsim agentom KGB Zukovskim (Coltrane), kao i americkom nuklearnom znanstvenicom dr. Christmas Jones (Richards).
S formulom koja je usavrsena kroz cetiri desetljeca, te adekvatnom kolicinom novaca i vise nego solidnom britanskom glumackom postavu, i mnogo netalentiraniji reziser od Michaela Apteda bi sa zavezanim ocima bio u stanju solidno napraviti ovaj film. U tehnickom smislu se filmu SVIJET NIJE DOVOLJAN ne mogu pronaci nikakve vece zamjerke. Lokacije su egzoticne pri cemu Apted kao pravi britanski patriot koristi priliku da reklamira londonski Millennium Dome. Akcijske scene su takodjer prilicno dobro rezirane i uzbudljive, iako je ona na pocetku - utrka gliserima po Thamesu - zasjenila sve ostalo. Glumci su takodjer vise nego solidni; Brosnan bi ulogu Bonda dobro odigrao hodajuci u snu, a Sophie Marceau kao njegova partnerica je vise nego dobra, koristeci priliku da izbjegne stereotipove "Bondove cure". Ipak, od svih glumackih predstava u cijelom filmu najdirljivije je kratko, ali znakovito pojavljivanje ostarjelog Desmonda Llewelyna u ulozi Q. Glumcevu zelju da se konacno oprosti od uloge koja ga je proslavila sirom svijeta producenti su uslisili ne samo time sto su mu nasli zamjenu u Johnu Cleeseu koji tumaci R, nego i dostojanstvenom scenom rastanka. Ta je scena posebno ganutljiva u svjetlu cinjenice da je Llewelyn poginuo nedugo poslije premijere i predstavljat ce jedno od najvaznijih poglavlja u povijesti Bonda.
Na zalost, tehnicko savrsenstvo filma nije adekvatno popraceno suvislim scenarijem. Prije svega troclani scenaristicki odbornije bio nacisto zeli li se skrenuti s uobicajene bondovske formule i njenih "kanona" te tako uciniti ovog Bonda neobicnim, ili se ipak drzati dobre stare formule. Tako je Bond sada ranjiviji nego inace, a isto vazi cak i za njegove, dosada nedodirljive sefove i njihova sjedista. Bond, takodjer, za razliku od vecine svojih pustolovina, ima problema da razlikuje zito od kukolja, odnosno da shvati tko su u cijeloj prici dobri, a tko losi momci. Neki scenaristicki motivi postaju prilicno intrigantni u svjetlu tekucih dogadjaja - prica o britanskim naftnim tajkunima i njihovim naftnim interesima na Kavkazu daje zanimljivo objasnjenje zasto BBC danas izigrava "Radio Slobodnu Ceceniju". (Pri tome scenaristi cine ne bas bezazleni gaf po pitanju uvjerljivosti, pretpostavljajuci postojanje nekakve utjecajne krscanske zajednice u pretezno muslimanskom Azerbejdzanu, kao i nekakvog hinduistickog svetog mjesta.) S druge strane, povecani realizam filma je u snaznom kontrastu s vrijedjanjem gledateljske inteligencije po pitanju dva bitna elementa svakog Bonda - negativca i Bondove cure. Renard je tako zamisljen kao covjek s metkom u glavi "koji ga svaki dan ubija, a istovremeno cini sve jacim"; taj zlokobni opis nije popracen s adekvatnom karizmom uistinu opasnog zlikovca. Carlyle, koji je karijeru napravio glumeci opake tipove, ovdje se itekako potrudio da svoj lik ucini maksimalno humanim, kao da nastupa pred odborom za uvjetno pustanje dugogodisnjih robijasa a ne pred kamerama. Stvari jos gore stoje s Denise Richards, koja je ovdje, naravno, angazirana zbog svog izgleda a ne glumackog talenta; njeni napori da nas uvjeri u to da je vrhunski nuklearni fizicar daju ocekivani rezultat. Izvrsni skotski komicar Robbie Coltrane nije, takodjer, bio u stanju, zahvaljujuci traljavom scenariju, iskoristiti sve potencijale svog sporednog lika. Krajnji rezultat scenaristicke neodlucnosti je u sustini nedovrseni film koji, usprskos svojoj zanatskom umijecu svojih tvoraca, izaziva previse deja vu efekata. A ti efekti, na zalost, nisu vezani uz Bonda kao takvog, nego uz danasnji bezidejni Hollywood opcenito. Mozda se stvari poboljsaju za dvije godine s novim Bondom, a u medjuvremenu se ovaj film moze preporuciti samo najfanaticnijim ljubiteljima serije.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos