THE THIRTEENTH WARRIOR
Michael Chricton se danas moze smatrati jednim od najuspjesnijih americkih spisatelja. Jedan od kriterija po kojemu se moze ocjenjivati njegov uspjeh je i cinjenica kako nijedan drugi pisac, osim Stephena Kinga, ne moze ocekivati da svaki komad papira s njegovim potpisom dozivi ekranizaciju. Doduse, Chricton je zanrovski nesto raznovrsniji od Kinga, i njegovi romani najcesce zahtjevaju daleko veci budzet, pa Hollywood se nesto rjedje upusta u takve projekte. Mozda je relativni oprez holivudskih producenata sasvim na mjestu - Chricton nikada nije postao kultnim reziserom, a u posljednje vrijeme su svi ultraskupi projekti temeljeni na njegovim romanima (IZLAZECE SUNCE, KONGO, RAZOTKRIVANJE) neslavno propali. No, mega-uspjeh JURSKOG PARKA, ma koliko bio nezasluzen, dovoljan je da Chrictona dan-danas ucini jednim od najutjecajnijih ljudi u Hollywoodu.
Za svoj najnoviji projekt odabrao je MRTVOZDERE, kratki roman kojeg je napisao 1974. godine. Za Chrictona, koji je stekao reputaciju autora tehno-trilera, ovo je bio poprilican zanrovski odmak. Rijec je o povijesnoj pustolovini koja je inspiraciju nasla u za povjesnicare dragocjenim putopisima arapskog ucenjaka iz 10. stoljeca Ahmeda Ibn Fahldana, na koje je Chricton nakalemio zaplet BEOWULFA, klasicnog epa iz 8. stoljeca koji se smatra prvim djelom engleske knjizevnosti. Prije dvije godine Chricton se odlucio za ekranizaciju te reziju povjerio Johnu McTiernanu, majstoru akcije kojemu je takav projekt ocajnicki trebao, s obzirom na to da su mu prethodni neuspjesi - POSLJEDNJI AKCIJSKI JUNAK i UMRI MUSKI 3 - ozbiljno naceli reputaciju. McTiernan, kako stvari stoje, ni s ovim projektom nije imao srece - snimanje u Britanskoj Kolumbiji su pratile stalne svadje s producentima, dileme oko toga da li krvoliptajuci sadrzaj romana treba preraditi u skladu s "obiteljskim" imageom Disneyevog studija, kao i nezaustavljivi porast budzeta. Na kraju je, poslije jedne svadje s Chrictonom, McTiernan izgubio zivce, napustio snimanje i otisao da za MGM na brzinu snimi iznenadjujuce dobru AFERU THOMASA CROWNA. Chricton je rezirao posljednje scene i premontirao zavrsni produkt, koji je dozivio mijesane kritike i slab odaziv publike.
Radnja filma zapocinje u 10. stoljecu kada Ahmed Ibn Fahldan (Banderas), ugledni arapski ucenjak na dvoru bagdadskog kalifa, dodje u nemilost nakon sto se u njega zagledala kalifova supruga. Po kazni ga salju da zajedno sa svojim tumacem Melhizedekom (Shariff) bude poslanik medju raznim nomadskim plemenima koja u to vrijeme tumaraju Srednjom Azijom i danasnjom Rusijom. Na jednom od tih putovanja Fahldan naleti na skupinu lutajucih Sjevernjaka na celu s Hergerom Veselim (Storhoi). Ibn Fahldan nije previse odusevljen s njime nakon sto ih je upoznao kao druzinu smrdljivih, prljavih i nekulturnih barbara koji sve slobodno vrijeme provode u picu. Ali, stjecajem okolnosti, Ibn Fahldan ce im se morati pridruziti - na dalekom sjeveru je zemlja kralja Hrothgara (Volter) postalo je zrtvom tajanstvenog neprijatelja - Wendola, stvorenja iz legendi koje pricaju o nevidljivim kanibalima. Prorocanstvo kaze da ce Wendole moci unistiti samo trinaest ratnika, od kojih jedan nije sjevernjak. Tokom dalekog puta Ibn Fahldan upoznaje druzinu kralja Buliwyfa (Kulich), njihov jezik i obicaje te s vremenom poceti cijeniti njihovu hrabrost, nastojeci im u medjuvremenu donijeti blagodati vlastite islamske civilizacije.
Na prvi pogled, TRINAESTI RATNIK se moze diciti iznenadjucom svjezinom i nedostatkom kliseja, barem kada je u pitanju holivudsko tretiranje povijesti. Chrictonu se mora odati priznanje sto je napisao jedan od rijetkih romana koji srednjovjekovnu Evropu prikazuje van krscanskog konteksta. Takodjer, ovaj film valja pohvaliti i zbog toga sto razbija uobicajene holivudske stereotipe - Arapi, koji su dosada bili prikazivani musavi barbari i vjerski fanatici, ovdje su olicenje kulture i civilizacije. McTiernanova ekipa je takodjer ulozila veliki trud ne bi li, koliko god je to moguce, rekonstruirala sjevernu Evropu iz 10. stoljeca. Ali, na zalost, ta neuobicajena perspektiva je jedino sto TRINAESTOG RATNIKA odvaja od holivudskog komercijalnog prosjeka.
Da stvar bude gora, TRINAESTI RATNIK na raspolaganju ima sve sto bi trebalo garantirati izuzetan film - zanimljivu pricu, zanimljive likove, egzoticne lokacije i spektakularne scene bitaka. Ali, McTiernan, bilo zbog svadje s producentima ili nekog drugog razloga, nije sve te elemente uspio spojiti u suvislu cjelinu. Film se doima nedovrsenim, finale je zbrzano, a cesto osjecamo da mnogo toga nedostaje. Akcijske scene, u kojima McTiernan obicno briljira, uprskane su nedostatkom svjetla, tako da gledatelji imaju problema shvatiti sto se zapravo dogadja na ekranu. Likovi su zanimljivi, ali dramaturski neiskoristeni. Neke od najspektakularnijih scena su takodjer uprskane, a da stvar bude gora, tesko da mogu proci kod onih koji poznaju nacin srednjovjekovnog ratovanja. I, naravno, Disneyevi producenti su se drzali holivudskog kreda prema kome je odsijecanje glava i udova s odgovarajucim krvoprolicem manje uznemirujuci prizor za publiku od zenske golotinje.
Sve u svemu, TRINAESTI RATNIK je definitivno razocarenje, ne toliko McTiernanom, koliko Hollywoodom ciji je producentski establishment svojim diletantskim ziherastvom jos jednom sebi pucao u nogu.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos