AMERICAN HISTORY X
Oni koji su malo pazljivije pratili ponudu hrvatskih videoteka pocetkom 90- tih, mogli su primjetiti gomilu filmova koji su crnci snimali za crnce i govorili o teskom zivotu crnaca u urbanim centrima suvremene Amerike. Do pojave Tarantina i procvata "nezavisnog" filma, takva su ostvarenja bila jedina prilika da vidimo americke filmase koji se ozbiljno bave s gorucim drustvenim problemima. S vremenom su se i takvi filmovi komercijalizirali, odnosno poceli sliciti jedni na druge, a u meduvremenu su i ostale "potlacene manjine" Amerike pocele snimati filmove o tome kako su u "zemlji slobode i mogucnosti" izvukle kraci kraj (jedan od takvih primjera je AMERICAN ME Edwarda Jamesa Olmosa). No, medju svim tim "potlacenim manjinama" nasla se i jedna koju je Hollywood uporno ignorirao - siromasni urbani bijelci. Razlog za to ignoriranje bio je relativno jednostavan - u danasnjoj atmosferi "politicke korektnosti" svako ukazivanje na probleme bijelih (i heteroseksualnih) Amerikanaca smrdi, ako ne na rasisticku propagandu. Film koji je odlucio razbiti taj tabu kako bi govorio o krajnjim i nemilim posljedicama jos neugasenog rasnog sukoba u Americi je AMERICAN HISTORY X (od notorno neinventivnog domaceg distributera preveden kao GENERACIJA X), prvijenac britanskog rezisera spotova Tonyja Kayea koji obradjuje skinhead supkulturu na americkoj Zapadnoj obali. Sam film je imao dosta kontroverzi, ne toliko zbog provokativnog sadrzaja, koliko zbog cinjenice da se Kaye javno odrekao filma, uvrijedjen sto su producenti popustili glavnom glumcu Edwardu Nortonu i premontirali film kako bi doticni imao sto vecu minutazu. U svakom slucaju, Kaye se moze ljutiti, ali kriticari se nisu previse bunili zbog premontirane verzije, davsi joj uglavnom dobre ocjene.
Radnja filma se odvija u Venice Beachu, predgradju Los Angelesa, u kojemu su donedavno zivjeli iskljucivo bijelci iz radnicke klase. Nekad mirno i zivopisno mjesto se pocelo mijenjati kada su se iz obliznjih crnackih cetvrti poceli doseljavati novi stanovnici, sto je dovelo do velikih rasnih napetosti i nasilja. Mladim bijelcima iz susjedstva najveci je idol Derek Vinyard (Norton), odlican ucenik koji je, nakon sto mu je banda crnih dilera ubila oca-vatrogasca, postao karizmaticni vodja lokalnih skinheada. Njegova je popularnost postala legendarna kada je jedne noci ubio dvojicu mladih crnaca prilikom kradje automobila. Njegovom bivsem mentoru iz srednje skole, direktoru Sweeneyu (Brooks) Derekovo uvjetno pustanje iz zatvora nije toliki problem, koliko Derekov mladji brat Danny (Furlong), koji se pod utjecajem lokalnog neonacistickog gurua Camerona (Keach) takodjer odao ideologiji skinheada. Sweeney ga nastoji spasiti da dozivi Derekovu sudbinu, a u tome ce mu pomoc pruziti sam Derek, kojeg su traumaticna zatvorska iskustva natjerala da drasticno preispita svoje zivotne stavove.
GENERACIJA X od slicnih "angaziranih" filmova na odskace zahvaljujuci inteligentnom scenariju Davida McKenne. Za razliku od ostalih filmova koji samo pokazuju skinheadse, desni ekstremizam i druge oblike suvremene drustvene patologije, McKenna pokusava prodrijeti do njihovih uzroka i pri tome dolazi do neugodnih zakljucaka kako u pitanju nisu izolirane pojave ili, da se posluzimo jezikom nekih bivsih vremena, "ostaci porazene proslosti". Desni ekstremizam je posljedica nerijesenih, jos uvijek gorucih i potencijalno eksplozivnih drustvenih suprotnosti koje je samozadovoljna clintonovska Amerika bivsih ljevicara, a danas licemjernih konformista (koju sjajno potretira Elliott Gould u maloj, ali efektnoj epizodi) jednostavno ignorira, odnosno uz jeftine fraze posprema pod sag. Ono sto film cini daleko efektnijim jest jos neugodnija cinjenica da skinheadska propaganda ima itekako plodno tlo, a to je najbolje prikazano kroz lik samog Dereka. Njegove protucrnacke, protuhispanske i rasisticke tirade nisu jeftina propaganda - naprotiv, za razliku od slicnih urbanih gubitnika on je dovoljno inteligentan da rasisticku ideologiju zaokruzi u logican i argumentiran pogled na svijet, odnosno mnogi ce se gledatelji suociti s neugodnom cinjenicom da Derekove rijeci itekako imaju smisla.
Lik samog Dereka je mozda najbolji i najupecatljiviji element cijelog filma. Edward Norton, relativno mladi, ali izuzetni daroviti glumac, dao je ulogu svog zivota, a za nju se spremao s velikom upornoscu. Da bi sto bolje proucio lik proveo je neko vrijeme ziveci medju skinheadima i upoznavajuci njihov nacin zivota, a da bi bio sto uvjerljiviji, obrijao je glavu i nabacio brdo misica. Ti postupci, dostojni najboljih majstora "metodske" glume, kao i cinjenica da se Norton glumom poceo ozbiljno baviti tek prije tri godine, govore nam da pred sobom imamo novog Branda i de Nira. Ipak, iako je Norton bio izvrstan u filmu, nije uspio zasjeniti druge glumce. Vjecito mladi Edward Furlong (TERMINATOR 2) je takodjer dobro "skinuo" lik mladjeg brata koji nastoji krenuti stopama starijeg. I ostali su glumci odlicni - Beverly D'Angelo kao kronicno bolesna majka, Avery Brooks kao prosvjetni radnik odlucan da spasi svoje ucenike, Guy Torry kao zatvorska pticica zlatnog srca, te jedva prepoznatljivi Stacy Keach kao neonacist, a posebnu pohvalu valja odati Ethanu Supleeju, cestom suradniku Kevina Smitha, koji ovdje tumaci skinheada ciji su fizicki izgled i maniri ponasanja jednako odvratni kao i njegova ideologija. "Trekkiejima" ce, pak, biti prilicno drago da Jennifer Lien, Kes iz VOYAGERA, konacno vide u "pravoj", ozbiljnoj ulozi Derekove i Dannyjeve isfrustrirane sestre, dok su fanovi Fairuze Balk (OPASNE CINI) imali manje srece - njen je lik prilicno papirnat.
Sto se same rezije tice, Tony Kaye je dobar, ali ipak nije uspio sakriti svoje podrijetlo, odnosno videospotovsku praksu. S jedne strane, nelinearna struktura price, odnosno koristenje dugih crno-bijelih flashbackova sjajno djeluje kako bi dalo pozadinu likovima i objasnila njihove postupke tokom radnje koja se odvija u 24 sata. Ali, zato smo u isto vrijeme podvrgnuti i predugim, ponekad besmislenim i prestiliziranim "artsy" kadrovima, koji ovu surovu, naturalisticku pricu cine pomalo bajkovitom. Kaye takodjer nije bas najvjestije popunio rupe u scenariju - Derekovo preobracenje u zatvoru nije adekvatno objasnjeno. Ali, najgori trenutak filma jest pateticni, nasilni, ali svejedno prilicno predvidljivi zavrsetak - ukoliko je Kaye usitinu imao razloga da bude bijesan na producentsku verziju, onda je to kraj. No, svemu usprkos, GENERACIJA X je vrlo dobar film, koji ce gledatelje natjerati da pocnu malo razmisljati o tome nije li multikulturna, globalisticka buducnost kakvu nam propovijedaju CNN i MTV ipak utopija temeljena na staklenim nogama, odnosno nije li drustvo liseno rasizma moguce ostvariti tek permanentnom borbom protiv bigotnosti, straha i mrznje koje su urodjene svim ljudima. Ako se nakon gledanja ovog filma bude razmisljalo o tome, on je uistinu ispunio svoju svrhu.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos