APT PUPIL
U svim filozofskim raspravama na temu odnosa Dobra i Zla u ljudskoj povijesti, kao primjer krajnjeg Zla se spominje Holokaust, odnosno sve vezano uz to najmracniju epizodu drugog svjetskog rata. Holokaust je, zbog toga, usprkos prilicno osjetljive teme (o cemu svjedoci kontroverza koju je dozivio siroti Benigni sa svojim ZIVOT JE LIJEP), predstavljao veliki izazov za filmase, a u posljednje vrijeme i jedan od laksih nacina dobijanja "Oscara" (ako je vjerovati antisemitski Spikeu Leeu). Stoga su svi filmovi koji se doticu Holokausta zanimljivi, a pogotovo hrvatskoj publici, koja je sve donedavno na svojoj kozi trpjela zbog nekih nenaucenih lekcija o drugom svjetskom ratu, kao i zbog toga sto u nas jos uvijek mnogo onih koji nisu nacisto je su li gubitnici u tom ratu bili na strani Dobra ili na strani Zla.
Posljednji u nizu je SAVRSEN UCENIK darovitog mladog filmasa Bryana Singera (ciji se zanimljivi triler PRIVEDITE OSUMNJICENE zasluzeno okitio s par "Oscara"). Rijec je o ekranizaciji relativno slabo poznate pripovjetke Stephena Kinga, skupljene u zbirci DIFFERENT SEASONS, koja se, za razliku od veceg dijela njegovog opusa bavi mnogo prozaicnijim svarima od nadnaravnih cudovista. Iz te su zbirke proizasli neke od najboljih Kingovih ekranizacija - OSTANI UZ MENE i ISKUPLJENJE U SHAWSHANKU - pa je bilo za ocekivati da bi ovo mogao biti prilicno dobar film. Prvi pokusaj ekranizacije 1987. godine (s Nicolom Williamsonom i Rickyjem Schroederom , u reziji Alana Batesa) je na pola snimanja propao zbog nedostatka novaca. Singer je pak u svom pokusaju umalo zaustavljen zbog hipersenzitivnih cenzora i optuzbi za djecju pornografiju i seksualno zlostavljanje tinejdzera- statista. Srecom, to je distribuciju filma odgodilo samo za godinu dana i danas ga imamo prilike gledati na videu.
Radnja zapocinje u mirnom predgradju Los Angelesa 1984. godine. Todd Bowden (Renfro) je odlicni ucenik u srednjoj skoli, kojeg nakon sata povijesti posvecenog holokaustu odluci sve slobodno vrijeme posvetiti toj temi. Kao posljedicu toga ubrzo postaje prili;no dobro upoznat s materijom i zahvaljujuci tome na svoje veliko iznenadjenje primjeti da njegov susjed Arthur Denker (McKellen), usamljeni starac njemackog podrijetla, ima dosta fizicke slicnosti s Kurtom Dussanderom, zloglasnim i nikada uhvacenim esesovskim zapovjednikom konc-logora. Bowden, nakon sto je prikupio dokaze o svojoj tvrdnji, dolazi starcu i kucu i pocinje ga ucjenjivati - ukoliko zeli izbjeci hapsenje i izrucenje Izraelu, Dussander mu mora detaljno ispricati sve detalje o konc- logorima, "sve one stvari koje se nitko ne usudjuje pisati po udzbenicima povijesti". Dussander nevoljko pristaje, i izmedju mladica i starca se stvara bizaran odnos u kojem Bowden sve vise pocinje uzivati u mucenju starca. No to nije bez cijene, i Bowden s vremenom dobija nocne more i pocinje zaostajati u skoli, sto privlaci paznju pedagoga Edwarda Frencha (Schwimmer). Dussander, kojemu je pak, nastoji iskoristiti situaciju kako bi se rijesio neugodnog svjedoka.
Kada je poceo snimati film, Singer je kao malo koji filmas prije njega imao tako intrigantnu ideju, odnosno scenarij koji je tako vjesto istrazivao prirodu i zavodljivost zla u ljudskom bicu. Iz toga se mogao izroditi ne samo vrlo dobar film, nego i potencijalno remek-djelo. Ali, to se nije dogodilo, iako je prvi dio filma asocirao na to. Najbolje scene u filmu su one na pocetku, kada Bowden i Dussander nadmudruju jedan drugog, odnosno kada se u Bowdenu, pod utjecajem Dussanderovih prica, pocinju buditi fasistoidni i homicidalni nagoni. Na zalost, ono sto je mogla biti uzbudljiva psiholoska drama, na kraju se, kao u cijelom nizu Kingovih ekranizacija, pocinje pretvarati u konvencionalni, predvidljivi, a opet neuvjerljivi slasher horor sa svim "pravilima" koja idu uz to, a na kraju nas film pocascuje i s deus ex machina zavrsnicom. Ono sto je mozda bilo najzanimljivije u filmu - prikaz situacije u kojima mirni, obicni mali ljudi iz susjedstva u sebi kriju psihopatske monstrume - unisten je Kingovim shvacanjem holokausta, koje je, kao i kod vecine Amerikanaca, prilicno povrsno. Nacizam i holokaust tretira iskljucivo kao psihopatoloski fenomen, odnosno nacisti su za njega prije kuriozitet nalik na serijske ubojice, nego pokret koji je bio u stanju uza sebe vezati normalne, ugladjene ljude u koji normalnim okolnostima ne bi ni mrava zgazili.
Da stvar bude gora, glavni glumac, Brad Renfro, prilicno je slabasan i doima se prilicno jadno u usporedbi s takvom velicinom kao sto je "oskarovac" Ian McKellen. Dojam ponesto spasavaju izvrsni Elias Koteas u maloj, ali prilicno dirljivoj ulozi ulicnog skitnice koji je spreman uciniti sve za bocu pica i jedno tusiranje, kao i David Schwimmer u tragikomicnoj ulozi tipa koji ce nagrabusiti zbog dobrih namjera. Singerova je rezija O.K., ali film na trenutke dosta trpi zbog traljave montaze i nekih kvazipoetskih scena (tusiranje u srednjoj skoli je, inace, bilo povodom za cenzorske komplikacije). Prije svega zbog dobrih uloga i intrigantne teme, film je gledljiv, ali veliko razocaranje zbog gomile neiskoristenih prilika cini gledanje mucnijim nego sto bi to njegova mracna tema mogla sugerirati.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos