Gledatelji koji su svojevremeno gledali JRT, mozda ce se, gledajuci ovaj film, prisjetiti GANGSTERSKE KRONIKE, americke biografske mini- serije prikazanih sredinom 80-tih, a koja je obradjivala uspon tri mlada gangstera - Luckyja Luciana, "Bugsyja" Siegela i Michaela Laskera - na tron njujorske mafije. Od trojke koja je udarila temelje suvremenom organiziranom kriminalu u Americi posljednji je lik bio fiktivan, odnosno i ne bas tako fiktivan, jer mu je pravo ime bilo Meyer Lansky. Dok se serija snimala, Lansky je jos uvijek bio ziv, pa producenti nisu imali namjere izazivati vraga. Dvije godine kasnije, Lansky je preminuo i otada se cesto pojavljuje u svim filmovima koji obradjuju povijest americke mafije. No, dok su gotovo svi velikani americkog podzemlja - Capone, Nitti, Luciano, Dutch Schultz, Siegel - imali svoje filmove i svoje price ispricane na velikom i malom platnu, Meyer Lansky je ostao u sjeni. Sto i ne cudi, jer skromni, samozatajni zidovski racunovodja u svom dugotrajnom i relativno prozaicnom zivotu nije imao bas previse materijala za dramu, za razliku od svojih zivopisnijih i nasilnijih talijanskih kolega.
LANSKY, kablovski film za kojeg je scenarij napisao cijenjeni dramaticar David Mamet, nastoji popuniti tu prazninu. Film zapocinje krajem 70-tih u Izraelu, gdje ostarjeli Lansky (Dreyfuss) ceka na odluku Vrhovnog suda o dodjeli drzavljanstva. Lansky vrijeme krati prisjecanjem na svoj zivot - djetinjstvo koje su obiljezili pogromi u carskoj Rusiji, siromastvo u novoj americkoj postojbini te prijateljstvo s "Bugsyjem" Siegelom i drugim zestokim mocima s njujorskih ulica. Ti zestoki momci ce se, prekrsivsi nepisana pravila o etnicki cistom ulicnom kriminalu, udruziti s mladim talijanskim gangsterima na celu s Luckyjem Lucianom te zapoceti svoj uspon u njujorskom podzemlju. S vremenom Luciano, Siegel i Lansky postaju ne samo partneri nego i prijatelji, ali prijateljstvo ce konacno dovesti u kusnju Siegelov megalomanski plan o stvaranju kockarskog imperija u pustinji Las Vegasa.
LANSKY spada medju one tragicne slucajeve kada su na raspolaganju bili svi potrebni elementi za dobar film - daroviti scenarist, sposoban reziser i hrpa odlicnih glumaca - ali je od svega ispao mucak. Razlog je vjerojatno u tome sto je svatko od sudionika projekta smatrao da ce pravi posao obaviti netko drugi. Mametov scenarij je tako prilicno zbrkan, prepun cesto nepotrebnih biografskih i povijesnih epizoda i gomile nepotrebnih likova (koje, naravno, u razlicitim povijesnim razdobljima tumace sasvim razliciti glumci). MacNaughtonova je pak kablovsko podrijetlo filma shvatio kao izgovor za drvenu i nenadahnutu reziju koja nimalo ne ispravlja nedostatke scenarija. A i glumci su ocajni, pogotovo oni koji tumace Siegela i Luciana u starijim godinama - La Paglia i Roberts, a i inace solidni Perlich i Dreyfuss ne slice previse jedan na drugog. Da stvar bude gora, sve elemente price smo vec vidjeli prije u drugim, mozda manje ambicioznim, ali bolje napravljenim filmovima. Rezultat je zbrkan, smusen film koji usprkos epske sirine izgleda prilicno tanak. Kada se uzme u obzir da je ista tvrtka od mnogo manje pikantnih biografija, kao sto su boksacki menadzer Don King ili manekenka Gia Caringi, znala napraviti vrlo dobre filmove, trapavost autora ovog filma postaje jos manje oprostiva.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos