BEZAZLEN SAN

THE INNOCENT SLEEP

• uloge: Rupert Graves, Annabella Sciorra, Michael Gambon, Franco Nero, Graham Crowden, John Hannah
• scenografija: Eve Mavrakis
• kostimografija: Stephanie Collie
• fotografija: Alan Dunlop
• montaza: Derek Trigg
• glazba: Mark Ayres
• scenarij: Ray Villis
• rezija: Scott Michell
• proizvodnja: Timedial Films, Britanija, 1996.
• distribucija: Europa
• trajanje: 110 `

Za Alana Terryja (Graves), iako se nalazi u cvijetu mladosti, zivot izgleda ne moze biti gori - ostao je bez posla, bez zene i, nakon sto je sav novac spiskao na alkohol, ne preostaje mu nista drugo nego da zivi na ulicama Londona. Ali nakon sto jedne noci odluci prespavati ispod londonskog mosta, shvatit ce da i od goreg ima gore. Naime, upravo na tom mjestu je skupina opakih ljudi na celu s izvjesnim Talijanom (Nero) odlucila izvrsiti ritualno smaknuce vjesanjem. Alan je jedini svjedok, i prilicno ce se iznenaditi kada otkrije da se slucaj vodi kao samoubojstvo. Jos ce se neugodnije iznenaditi kada otkrije da je Stephens (Gambon), detektiv koji vodi istragu, upravo jedan od ubojica. Shvativsi da mu zivot ne vrijedi ni pisljivog boba, Alan se odlucuje zastititi tako da svoju pricu isprica medijima. Problem je u tome sto mu novinarka Billie Hayman (Sciorra) nije sklona odmah povjerovati. U medjuvremenu, Stephens je saznao da postoji svjedok te je odlucan u tome da ga ukloni.

Inspiriran istinitim dogadjajima u Londonu pocetkom 80-tih godina (kada je Roberto Calvi, jedan od najmocnijih talijanskih bankara, likvidiran zato sto je zasmetao paramasonskoj lozi P2), BEZAZLEN SAN na prvi pogled izgleda kao vrlo dobar primjerak hitchcockovskog trilera o obicnom covjeku u neobicnoj situaciji. I kao takav vrlo dobro funkcionira neko vrijeme - glumci su izvrsni (mladi Graves je jednako pouzdan kao casne starine poput Michaela Gambona i Franca Nera), fotografija Alana Dunlopa daje depresivni ugodjaj, a i glazba Marka Ayresa je prilicno sugestivna. Stjece se dojam da je reziser Scott Michell htio, a u dobroj mjeri i uspio, napraviti film s kvalitetom britanske televizijske produkcije, a izgledom visokobudzetnog holivudskog trilera. Na zalost, u posljednjoj trecini se sva ta fina konstrukcija raspada kao kula od karata - jedan neuvjerljivi obrat se smjenjuje s drugim, a sve kulminira s granginjolskom i bedastom zavrsnicom. To je uistinu steta, jer je BEZAZLEN SAN bio film s mnogo potencijala, te je razocaranje gledatelja utoliko vece.