Ako zanemarimo FANTOMSKU PRIJETNJU koja upravo dozivljava premijeru u americkim kinima, te PROHUJALO S VIHOROM, koji je isti fenomen bio izazvao prije sest desetljeca, vjerojatno najnestrpljivije ocekivani film svih vremena je JACKIE BROWN. A ono sto je, s filmofilske strane najzanimljivije, jest cinjenica da takav fenomen svoje postojanje ima zahvaliti iskljucivo imenu potpisanom na spici - Quentinu Tarantinu. Postavsi ljubimac kritike svojim genijalnim debijem - PSIMA IZ REZERVOARA, Tarantino se ustolicio kao ljubimac snobovske publike i njima slicnih sirokih narodnih masa zahvaljujuci "Zlatnom palmom" nagradjenom PAKLENOM SUNDU. Nakon toga je doslo do gotovo trogodisnje pauze u kojoj se slijedece remek-djelo Quentina Velikog ocekivalo kao ponovni dolazak Krista. U medjuvremenu, Tarantino nije radio gotovo nista, ako zanemarimo njegov prilicno bljedunjavi uradak u neuspjele CETIRI SOBE, odnosno cinjenicu da je svojom glumackom pojavom i ponekim scenarijem davao legimitet filmovima koji to objektivno ne bi zasluzivali. No, Tarantinova je zvijezda pocela tamnjeti i, znajuci da ne moze zivjeti od stare slave, brze se bolje morao prihvatiti novog projekta. Izbor je pao na JACKIE BROWN, roman Elmorea Leonarda, pisca krimica koji je izuzetno popularan u danasnjem Hollywoodu.
Glavna je junakinja filma Jackie Brown (Grier), 44-godisnja crnkinja koja obavlja sugavi slabo placeni posao stjuardese u maloj meksickoj avio-kompaniji. Zbog toga je sasvim normalno da je prihvatila ponudu Ordella Robbieja (Jackson), krijumcara oruzja, da za njega obavlja posao kurira. Problemi nastaju kada padne u zamku koju joj je smjestio agent ATF Ray Nicolette (Keaton), koji je hapsi zbog carinskog prekrsaja, smjesta u zatvor i nudi joj pogodbu - da u zamjenu za slobodu svjedoci protiv Ordella. Ordell, pak, ima detaljno razradjen plan za takve slucajeve - kada god netko od njegovih pomocnika dopadne zatvora, prvo se plati kaucija, a potom se netom oslobodjeni zatvorenik usutka po kratkom postupku. Ovaj put, Jackie Brown je svjesna sto je ceka i nije nimalo odusevljena kada vidi Maxa Cherryja (Forster), profesionalnog jamca za kauciju i lovca na ucjene koji je vec posredovao pri pustanju Ordellovih ljudi. On se odmah zaljubi u Jackie, i njih dvoje smisljaju lukavi plan s ciljem da izigraju Ordella i ATF i rijese egzistencijalne probleme s Ordellovim novcem.
Objektivno gledajuci, JACKIE BROWN i nije tako los film, ali s obzirom na reputaciju autora koji ga je napravio, predstavlja uzasno razocaranje, nakon kojeg ce Tarantino tesko steci nove poklonike. Razlog tomu prije svega lezi u cinjenici da je Tarantino po svemu sudeci izgubio osjecaj za originalnost i umjesto vlastitog scenarija se posluzio Leonardovim predloskom. Pri tome nije obratio previse paznje na sam tekst, i u njemu je obavio nekoliko intervencija, pri cemu je sada vec legendaran njegov propust u obracanju paznje na rasno podrijetlo junakinje. S druge strane, to je Tarantinu omogucilo prilikom izbora glavne glumice u ovom filmu oda svojevrsnu pocast Pam Grier, heroini blaxploitation filmova njegove mladosti. Ali, to je manje-vise jedini njegov originalni doprinos filmu. Sve se ostalo svodi na relativno jednostavnu krimi- pricu, pri cemu je sav posao oko karakterizacije i zapleta napravio sam Leonard. Tarantinu je ostalo samo da odabere glumce, zacini malo dijaloge s par pop-referenci i odabere soundtrack s motivima iz 70-tih.
Krajnji je rezultat film koji gledatelje tjera da nakon dva i pol sata postave neugodno pitanje da li im se isplatilo sjediti pred ekranom. Tarantino, naime, u ovom filmu pokazuje ocajno los osjecaj za ritam. Kadrovi su uzasno dugi i dosadni, a i ne pokazuju bas previse toga. Umjesto toga, posao za Tarantina obavljaju glumci. Pam Grier je, kao sto se moglo i ocekivati, odlicna. Njen partner je relativno slabo poznati Robert Forster, koji je dao izvrsnu ulogu, a i romanticni odnos dvoje glavnih likova je prilicno realistican. Samuel L. Jackson bez nekog velikog truda, ali s dobrim efektom ostvaruje rutinu cool badass nigga gangstera. U njegovoj su sjeni Robert de Niro, cija je uloga Ordellovog ne bas bistrog partnera bespotrebno trosenje njegovog talenta. Bridget Fonda je takodjer dobra, iako ce gledateljima prije ostati u sjecanju to sto je stavila umetke u grudnjak, odnosno sto je Tarantinova kamera bila opsjednuta njenim stopalima. No, sve u svemu, film ima zanimljivu radnju i likove. Steta je samo sto ga nije rezirao netko manje umisljen.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos