OPAKA BETTE

COUSIN BETTE

• uloge: Jessica Lange, Elisabeth Shue, Aden Young, Kelly MacDonald, Hugh Laurie, Bob Hoskins, Geraldine Chaplin, Toby Stephens
• scenografija: Hugo Luczyc-Wyhowski
• kostimografija: Gabriella Pescuci
• fotografija: Andrzej Sekula
• montaza: Tariq Anwar & Barry Alexander Brown
• glazba: Simon Boswell
• scenarij: Lynn Siefert & Susan Tarr (po romanu Honorea de Balzaca)
• rezija: Des McAnuf
• proizvodnja: Fox Searchlight, Britanija/SAD, 1998. distribucija VTI:
• trajanje: 107 `

U Parizu godine 1846. Bette Fisher (Lange), 40-godisnja usidjelica prisustvuje posljednjim trenucima svoje sestre Adeline (Chaplin), koja se sretno i bogato udala za baruna Hulota (Laurie). Nakon Adeline smrti, Bette se nada da ce je barun ozeniti, ali umjesto toga joj nudi samo ponizavajuci posao guvernante. Bijesna Bette umjesto toga odlucuje zaradjivati za zivot sijuci kostime u opskurnom kazalistu, gdje se upozna sa Jenny Cadine (Shue), najtrazenijom pariskom kurtizanom, ciji je jedan od klijenata i sam barun. U medjuvremenu, ona upoznaje i od gladi spasava spasiti Wenceslasa (Young), poljskog nadriumjetnika koji joj iskaze zahvalnost tako sto je odbija radi barunove kceri Hortense (MacDonald), nadajuci se bogatoj zenidbi. Problem je u tome sto je barun, lisen mudrih savjeta od Adeline, za nekoliko godina uspio spiskati cjelokupno bogatstvo. To omogucava Bette da smisli okrutnu osvetu protiv obitelji koja ju je odbacila i ponizila.

Trend ekranizacija engleskih i americkih literarnih klasika iz 19. stoljeca, koji je zapoceo sa Jane Austen, prenio se i na francusko govorno podrucje. Ovog puta je rijec o predlosku Honorea de Balzaca, plodnog i prilicno utjecajnog francuskog spisatelja iz prve polovice 19. stoljeca, ciji su romani predstavljali ne samo realisticni otklon od do tada dominirajucih romanticnih strujanja u knjizevnosti, nego i cinicno i prilicno vjernu sliku francuskog drustva, u kojem je plemstvo polagano gubilo primat nad sve jacom burzoazijom. Marx i Engels su prilicno cijenili Balzaca, tvrdeci da su u njegovim romanima naucili vise o klasnoj borbi nego u svim ozbiljnim ekonomskim, politickim i socioloskim studijama. Na nesrecu, te stvari nisu previse zanimali scenariste ovog filma, prema kojima je Balzac nista drugo nego pisac trash-literature 19. stoljeca ("tadasnja Jackie Collins", kako tvrdi Susanne Tarr), a njihova nebriga za povijesni kontekst sasvim u skladu sa sramotnim neznanjem "Foxovih" propagandista, koji su tvrdili da se radnja filma dogadja u predvecerje francuske revolucije (dogadaja koji se u stvarnosti zbio dobrih sezdesetak godina prije prilika opisanih u ovom filmu).

U skladu s takvim shvacanjem Balzaca, i reziser-debitant Des McAnuf je film shvatio kao nista drugo nego visokobudzetnu kostimiranu verziju DINASTIJE. Na srecu, scenarij je ipak bio dovoljno vjeran Balzacovom tekstu, a i izbor glumaca vise nego adekvatan, tako da se uspjelo sacuvati dosta toga od Balzacove mizantropije i satiricnog pogleda na materijalnim bogatstvom opsjednuti Pariz svog vremena. Jessica Lange je, doduse, lose izabrana za ulogu Bette, jer je tesko zamisliti da bi jedan takav labud bio u sjeni ruznog paceta kao Geraldine Chaplin. Ostali su glumci vise nego dobri - Kelly MacDonald (TRAINSPOTTING) kao naivna djevojcica, Hugh Laurie (JEEVES I WOOSTER) kao pokvareni barun, a odlicna je epizoda Boba Hoskinsa kao korumpiranog gradonacelnika Pariza. Na nesrecu, McAnuf preveliku paznju udjeljuje liku Jenny Cadine, koju Elisabeth Shue tumaci manje s glumom, a vise s pokazivanjem svog tijela. Da stvar bude jos gore, kabaretske tocke, primjerenije Berlinu 30-tih nego Parizu proslog stoljeca, zauzimaju preveliki dio vremena, iako je glazba Simona Boswella prilicno dobra. Zbog toga nemamo bas previse vremena gledati samu pricu, koja je, pogotovo u posljednjem dijelu, previse zbrzana, a finale ostavlja gledatelje prevarenim. Ukratko, OPAKA BETTE je definitivno film cija su sredstva trebala biti primjerenije utrosena na ekranizaciju Jane Austen.