PAYBACK
Vec godinama na desetine, pa i stotine americke djece ginu u obracunima bandi po osnovnim i srednjim skolama. Ali, s obzirom da se to vecinom dogadja crncima i Hispanoamerikancima u siromasnim cetvrtima velikih americkih gradova, javnost za to nije bilo briga. No, kada se ista stvar dogodi u elitnom predgradju i razmazenoj djecici bogataskih roditelja, odjednom se na sva zvona pocelo govoriti kako se nasilje po skolama mora zaustaviti. I, naravno, medju stotinama mogucih objasnjenja zasto americki tinejdzeri vole ubijati ljude, najjeftinije je bilo ono o zlom utjecaju neodgovornih medija koji promicu nasilje kao normalni dio zivota, odnosno kao sasvim prihvatljiv nacin rjesavanja problema. Republikanskim konzervativnim politicarima, koji su stalno govorili kako nasilje u holivudskim filmovima treba zaustaviti, pridruzio se njihov neprijatelj Clinton. I veliki holivudski studiji, nakon sto su dobili idejne smjernice od strane svog voljenog vodje, odlucili su krenuti u kampanju smanjivanja nasilja, odnosno jos zesce samocenzure u svojim ionako uskopljenim, ispraznim i bedastim proizvodima. Jedan od filmova za kojeg je bilo prekasno da se uklopi u novi poredak, i koji je bio razapet od strane kritike zbog nasilnog sadrzaja, bio je VRACANJE DUGA, pokusaj Mela Gibsona da snimi tarantinovski film.
Film je bio pokopan, i to je zasluzio, ali ne zbog nasilja nego zbog jos jednog primjera holivudskog svetogrdja. Slicno kao i DAN SAKALA prije dvije godine, BRISANI PROSTOR, zestoki, hladni ali efektni krimic Johna Boormana iz 1967. godine, dozivio je svoj bljutavi remake. Radnja je ovdje iz suncane Kalifornije premjestena u hladni i sivi Chicago (i po mnogo cemu se moze zakljuciti kako se dogadja 70-tih godina). Porter (Gibson) je profesionalni kriminalac koji zajedno s prijateljem Valom (Henry) opljacka nekih 140.000 US$ od kineske mafije. Problem je u tome sto Valu treba novac da otplati dug Organizaciji, pa stoga zajedno s Porterovom suprugom Lynn (Unger) ustrijeli Portera. Porter nekim cudom prezivi i, oporavljen, krece u osvetu, odnosno nastoji po svaku cijenu dobiti 70.000 US$ koliko mu Val duguje. Problem je u tome sto je Val nema novca, ali Porter i za to ima rjesenje - novac ce izmusti od Organizacije. Pri tome ce mu pomoci prostitutka Rosie (Bello), s kojom je nekada imao vezu.
Ovaj film su pratile zlurade price o tome kako je imao problema prilikom produkcije. Reziser Helgeland, inace dobitnik "Oscara" za scenarij filma L.A. CONFIDENTIAL, se bio sukobio s Melom Gibsonom, i cim su studiji stali na stranu razmazene zvijezde, napustio je projekt. Paul Abascal je dovrsio film, izmijenivsi nekih 30 % sadrzaja. Kakvog je to utjecaja imalo na kvalitet film tesko da cemo, barem uskoro, saznati, ali djelomicno objasnjava zasto je film jednostavno los. U njemu najvise mogu uzivati oni sretnici koji nisu imali prilike vidjeti BRISANI PROSTOR, i karizmaticnog Leeja Marvina u jednoj od najboljih uloga karijere. Mel Gibson nije Lee Marvin, njegova sarmerska priroda se jednostavno ne moze snaci u ulozi amoralnog i ultranasilnog Portera. Helgelandov i Hayesov scenarij dodatno otezava stvar pruzajuci nam plejadu likova, odreda svih antipaticnih i maksimalno klisejiziranih. To sto ih glume dobri karakterni glumci, mnogi od njih zvijezde 70-tih (Kristofferson, Coburn) nimalo ne pomaze. Jedino sto je kod njih zanimljivo jest nacin na koji ce umrijeti, i to sve na uzasno nasilne ili ponizavajuce nacine. Bez veze su ubaceni likovi korumpiranih policajaca ili iritantna orijentalna prostitutka, specijalizirana za sado- mazo klijentelu. Kraj filma je, naravno, maksimalno predvidljiv i gledatelj se zbilja osjeca prevaren na kraju. A zapravo i ne bi trebao, jer je tesko koga mogao iznenaditi film koji autorsku neoriginalnost nastoji kompenzirati kvantitetom.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos