8MM
U proslom broju "Hollywooda" hrvatski filmski kriticar Zivorad Tomic svoj je clanak posvetio ni manje ni vise nego obrani lika i djela Joela Schumachera, americkog rezisera koji se danas smatra najomrazenijim holivudskim filmasem. Iako se djelomicno slazem sa Tomicem, koji drzi da je Schumacher tu titulu dobio neopravdano - u tvornici snova ima mnogo boljih/gorih pretendenata - Schumacherova je karijera bez svake sumnje postala metaforom za bezidejnost, neoriginalnost i vrijedjanje gledateljske inteligencije koje karakterizira suvremeni Hollywood. Doticni je reziser u svojoj karijeri izbacio pravu salvu filmova, ali ce ga, po njegovu veliku nesrecu, pamtiti po kataklizmi zvanoj BATMAN I ROBIN, vjerojatno jednom od najgorih primjeraka holivudskog izmeta koje je autor ovih redaka imao nesrecu pogledati. To ne znaci da je sve iza cega stoji Schumacherov potpis automatski osudjeno da bude smece - u cijelom nizu neuspjelih, ocajno losih (VRIJEME UBIJANJA) i u najboljem slucaju mediokritetskih filmova (TANKA LINIJA SMRTI), Schumacheru se znao omaknuti i sasvim pristojan film kao DAN LUDILA. Zbog toga se ipak moglo pretpostaviti kako njegov najnoviji projekt, mracni triler OSAM MILIMETARA, i nece biti tako los. Pogotovo ako se uzme u obzir da je scenarij napisao Andrew Kevin Walker, autor predloska za SEDAM, originalni iako pomalo precijenjeni Fincherov triler od prije cetiri godine.
Glavni je junak filma Tom Welles (Cage), privatni detektiv koji je stekao ugled medju bogatim i mocnim klijentima manje zbog svoje efikasnosti koliko zbog profesionalnosti i diskrecije. Zato ga angazira gospodja Christian (Carter), udovica hiperbogatog industrijalca, u cijem je sefu pronadjen komad filma od 8 mm. Film prikazuje prizor silovanja i ubojstva mlade djevojke, i gdja Carter zeli ustanoviti da li je rijec o specijalnim efektima ili je doista rijec o "snuff" filmu. Welles prihvaca posao i pocinje mukotrpnu identifikaciju djevojke koja se nalazi na filmu. Nakon sto je uspije identificirati, trag ga vodi u Los Angeles, gdje je doticna mislila napraviti filmsku karijeru. Welles, naravno, zna da je, u stvari, zavrsila u pornografskom podzemlju Hollywooda, ali da bi tamo uspio, potreban mu je pomagac koji se snalazi u tamosnjim krugovima. Njega pronalazi u liku Maxa Californie (Phoenix), neuspjesnog glazbenika koji je prisiljen raditi kao trgovac u porno-ducanu. Njih dvojica zajedno pocinju krstariti losandjeleskim podzemljem, dok ih trag ne dovede na Dina Velveta (Stormare), kultnog njujorskog autora sado-mazo filmova.
Iako prilicno intrigantan, Walkerov scenarij bi se tesko mogao nazvati originalnim. Istinski filmofili bi u njemu pronasli previse slicnosti sa HARDCOREOM, zestokom dramom koju je prije dva desetljeca napisao i rezirao Paul Schrader. Usporedbe s tim filmom su vec na pocetku porazne u odnosu na Schumacherov uradak. Prije svega se to odnosi na likove koji su, najblaze receno, prilicno papirnati. Tom Welles nam se tako pokusava prodati kao privatni detektiv koji bi sa svojim idealizmom i pravednoscu bio prikladniji za svecenika, nego za tipa ciji je posao kopanje po tudjem privatnim zivotu. Na srecu, Cage je dobar glumac i cini sve da bi nas intenzitetom svojih emocija natjerao da zaboravimo na to koliko je prazan i neuvjerljiv njegov lik. Pogotovo je u filmu tragicno to sto je potpuno propustena prilika za Wellesov unutarnji konflikt - on bi, navodno, trebao biti suocen s cinjenicom kako ga strahote koje ce vidjeti trajno mijenjaju. Ali mi to ne vidimo, i sugestija u tom smislu nam dolazi iz usta Maxa Californije, lika koji je prilicno nespretno smisljen kao svojevrsni comic relief.
S druge strane, Schumacher kao reziser nastavlja svoju "svijetlu" tradiciju nedavanja icega originalnog i autorskog scenarijima koji mu producenti stavljaju u ruke. Za razliku od BATMANA I ROBINA, gdje je nedostatak vlastite ideje nastojao nadoknaditi bljestavim bojama i kostimima, ovdje ga nastoji doslovno kriti u mraku. 8MM je uistinu mracan film, sto je, s obzirom na temu, prilicno dobar izbor. A i sugestivna glazba Mychaela Danne je prilicno adekvatna. Na zalost, Schumacher nije imao hrabrosti obaviti niti neke minimalne intervencije koje bi film ucinile gledljivijim. Prije svega je rijec o cinjenici da je film najmanje cetrdeset minuta predug - nakon razrijesenja misterija nam uvaljuje Wellesa kao usamljenog osvetnika, i prisiljeni smo gledati prilicno dosadne zavrsne obracune, od cega je onaj posljednji, s negativcem zvanim "Stroj", gomila ocajnih kliseja (zavrsna makljaza na groblju, nocu, dok pada kisa, zbilja originalno nema sta).
No, ako se sve oduzme i zbroji, OSAM MILIMETARA i nije tako los film. Cage i jos par ljudi dobro glume, atmosfera je O.K. i film nam previse ne vrijedja inteligenciju i osjetila. U odnosu na prethodna dva Schumacherova filma (VRIJEME UBIJANJA, BATMAN I ROBIN) ovaj sasvim sigurno predstavlja poboljsanje. A i to je nesto.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos