TORRENTE, EL BRAZO TONTO DE LA LEY
Evropske kinematografije se jos dugo nece moci ravnopravno nositi s Hollywoodom kada su u pitanju komercijalni filmovi. Ali, s vremena na vrijeme, njihovi proizvodi znaju pomrsiti Amerikancima racune kada je u pitanju domaci teren. To je pogotovo bio slucaj 1993. godine, kada je gotovo svaka evropska kinematografija imala svog konja za trku, koji je uspio potuci JURSKI PARK. U slucaju Hrvatske konj za trku je bio Vinko Bresan sa svojim KAKO JE POCEO RAT NA MOM OTOKU. Spanjocima je, pak, prosle godine uspjelo pomrsiti racune Cameronovom TITANICU, a ime koje ce zbog toga ostati zabiljezeno zlatnim slovima u povijesti te kinematografije glasi Santiago Segura. Rijec je o svestranom filmasu - glumcu, scenaristu, glazbeniku i reziseru - koji, za razliku od svojih razvikanijih i "umjetnicki" navudrenih filmasa kao sto je, na primjer, Almodovar, snima filmove za obicnu raju. A u slucaju TORRENTEA, to mu je, izgleda itekako poslo za rukom. Doticni je film bio najgledaniji prosle godine na spanjolskom trzistu.
Naslovni je junak filma Jose Luis Torrente (Segura), procelavi debeljuskasti policajac koji je svima zaboravio reci kako su ga izbacili iz sluzbe. Sto je jedini razlog zasto ga itko tolerira, jer Torrente je sve nego ugodan tip - pije kao smuk, drogira se, i izivljava se na slabijima od sebe, najcesce crncima, homoseksualcima, narkomanima. Jos je gore ono sto cini od svog starog i bolesnog oca (LeBlanc), kojeg prisiljava da prosi na ulicama i hrani ga ostacima iz restorana gdje, naravno, ne placa racune. Jednog dana u njegovo susjedstvo dolazi obitelj vlasnika ribarnice, i Torrente ne moze zapaziti zanosnu Amparito (Asensi), za koju se procuje da je nimfomanka. Torrente naravno odluci da je dovede u krevet, a najbolji nacin za to je preko njenog naivnog bratica Rafija (Camara), mladog i neiskusnog junca koji sanjari o tome da kao policajac zavodi red i mir na ulicama Madrida. Torrente se sprijatelji s Rafijem, a to ce mu prijateljstvo dobro doci kada stjecajem okolnosti razotkrije lanac narko-dilera koji se krije u kineskom restoranu. Torrente Rafija i skupinu njegovim prijatelja iz cetvrti regrutira kako bi rasturili dilere, odnosno kako bi se Torrente docepao njihovog novca.
TORRENTE je bez svake sumnje smijesan i zabavan film, koji ce neke podsjetiti na ona dobra stara vremena kada se u hrvatskim kinima moglo smijati francuskim i talijanskim komedijama. Humor u ovom filmu je, doduse, djelomicno lokalne naravi - mnoge stoseve ce prokljuviti samo oni koji zive u Spanjolskoj (Torrente kao navijac "Atletico Madrida") ili su upoznati sa spanjolskom kinematografijom (veliki broj poznatih spanjolskih glumaca se pojavljuje u malim ulogama, na primjer Javier Bardem kao retardirani tabator u sali za biljar). No, i tako ogranicena pristupacnost TORRENTEA nasoj publici je dovoljna da nam bude zabavan. Prije svega, neke stvari prikazane u ovom filmu su univerzalne. TORRENTE je odlicna studija djikanskih karaktera kakve mozemo sresti gotovo svaki dan, i koji, na zalost, kod nas ne trebaju, poput junaka ovog filma, smisljati sulude planove kako bi se docepali novca, zena i moci. Na zalost, u tu studiju karaktera je trebalo utkati nekakvu pricu, i to se Segura poskliznuo. Drugi dio filma, nakon sto smo vidjeli etablirane likove, pretvara se u standarnu akcijsku limunadu, mnogo blizu holivudskom prosjeku nego suludim projektima Jackieja Chana. Srecom, Segura u kljucnim trenucima uvaljuje dovoljno crnog humora tako da je krajnji dojam filma vise nego pozitivan. Fotografija je, doduse, na trenutke malo previse mracna, ali Seguri je ionako bilo vaznije raditi s glumcima, a u tome je uspio. Ekipa na celu s njim i odlicnim Camarom je vrlo dobra. Sve u svemu, rijec je o zabavnom filmcicu za jednokratnu upotrebu.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos