187
"187" je sifra koju u Kaliforniji policija koristi za ubojstvo, a skolske bande sirom Amerike su je preuzele kao signal nastavnicima koje zele ubiti. Jedan od njih je Trevor Garfield (Jackson), idealisticki nastavnik u bruklinskoj srednjoj skoli, koji clana bande rusi na godini i zbog toga umalo izgubi zivot izboden cavlima. Petnaest mjeseci kasnije, fizicki oporavljen, ali psihicki ruiniran, Garfield pokusava obnoviti svoj zivot kao nastavnik u Los Angelesu. Ali ni ova skola nije nimalo bolja od one koju je ostavio - njenim hodnicima, ali i ucionicama gospodare vodje maloljetnih bandi na celu s Bennyjem (Sebastian) i Cesarom (Gonzalez). Garfield ih pokusava privesti disciplini, ali u tome ne uspijeva, najvise zbog skolske birokracije. Jedinu potporu mu pruza Ellen Hendry (Rowan), privlacna nastavnica koja je i sama stalna zrtva prijetnji, kao i Rita (Arroyave), ucenica kojoj Garfieldov pristup daje inspiraciju da pokusa iskoristiti svoj talent i doci na koledz. Garfieldova uporna nastojanja s vremenom dovode sukob do nasilne eskalacije, i u jednom trenutku on odlucuje primijeniti nove, drasticne metode u nastojanju da spasi cast svoje profesije.
Hrvatska premijera ovog filma zlokobno koincidira sa skolskim pokoljem u drzavi Colorado (jedan od ucenika u filmu cak ima isto ime kao i grad u kojem se pokolj zbio), pa ce bez svake sumnje ovaj film biti prilicno aktualan. Na pocetku se film doima dobrim, cak vrlo dobrim, pa na trenutak zaboravljamo da iza kamere stoji Kevin Reynolds, "genije" zasluzan za katastrofu zvanu VODENI SVIJET. Ovaj put s deset puta manjim budzetom, Reynolds se vjesto snalazi zahvaljujuci odlicnom scenariju Scotta Yagemanna, koji je i sam bio nastavnik u srednjoj skoli. Film ima prilicno zanimljivo gledanje na probleme danasnje americke omladine, kao i pakao u koji se pretvorio obrazovni sustav jedine svjetske supersile. Yagemann nam govori kako se idealistizam nastavnika sudara s inertnoscu birokracije i surovom stvarnoscu kojom vlada kultura nasilja i hedonisticka omladina prepustena sama sebi. On nam ne nastoji dati jednostavna rjesenja - bilo romanticni idealizam OPASNIH MISLI ili totalitarizam ZAMJENIKA, nego nam pokazuje posljedice. Mrak i depresivnost ugodajaja su izvrsno docarani, kao i postupno potonuce glavnog junaka na tamnu stranu. Zbog svega toga zaboravljamo i to da film posjeduje gotovo sve kliseje slicnih filmova ustavljene jos u klasicnoj DZUNGLI NA SKOLSKOJ PLOCI iz daleke 1955. godine - deziluzionirani kolega (tumaci ga izvrsni John Heard), lijepa kolegica koju glavni junak mora zastititi od huligana koji je seksualno uznemiruju, ucenik kojemu treba pomoci da ispuni svoje potencijale i sl. Neki od tih kliseja su dobro iskoristeni - odnos Ellen i Garfielda je na rubu romanse, ali nikada, kao u konvencionalnom holivudskom filmu, ne prelazi u taj teritorij; drugi, pak, nisu - Heardov lik se odjedno pretvara u negativca.
Upravo u drugom dijelu fina struktura filma se pocinje raspadati. Glavni lik iz cista mira prelazi liniju izmedju dobra i zla i pretvara se u psihopatskog osvetnika, nimalo razlicitog od bande koju pokusava eliminirati. Zavrsni obracun je krajnje neuvjerljiv i isforsiran, a jos je gore pateticno finale. Glazbeni skor u filmu je potpuno neprimjeren, a to se najvise moze vidjeti upravo u tim zavrsnim scenama. Da nema izvrsnog Samuela L. Jacksona, film bi se mogao smatrati potpunom katastrofom. Srecom, on je tu i svojom pojavom daje kakav-takav dignitet, dovoljan da se popravi dojam. 187 je film koji nije los, ali cija se prava vrijednost moze ocijeniti ne onakvim kakav film jest, nego onakvim kakav je mogao biti.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos