BOSTONSKA BANDA

NOOSE

MONUMENT AVENUE

• uloge: Denis Leary, Ian Hart, Jason Barry, Famke Janssen, Colm Meaney, John Diehl, Noah Emmerich, Billy Crudup, Martin Sheen, Jeanne Tripplehorn
• scenografija: Ruth Amonn
• kostimografija: Deborah Newhall
• fotografija: Adam Kimmel
• montaza: Jeffrey Wolf
• scenarij: Mike Armstrong
• rezija: Ted Demme
• proizvodnja: Kushner-Locke Productions, SAD, 1998.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 93 '

U danasnjoj Americi je jako pomodno biti Irac - Dan sv. Patricka gotovo se moze nazvati drugim nacionalnim praznikom, a oko 40 milijuna Amerikanaca se ponosi irskim podrijetlom. Ali, prije nekih stotinjak godina nije bilo tako - irski imigranti su se u jos mladoj drzavi smatrali gradjanima drugog reda i tretirali otprilike isto onako kao sto danasnje generacije tretiraju crnce i Kineze. U siromasnim cetvrtima americkih velegradova, mnogi mladi Irci su bili prisiljeni baviti se kriminalom da bi prezivjeli, pa ni ne cudi sto rijec "gangster" potjece iz tog vremena. Irci su dugo vremena vladali americkim podzemljem, da bi ih tek dvadesetih godina u krvavim prohibicijskim ratovima iz sedla izbacili Talijani.

Irci su u medjuvremenu postali dijelom WASP-ovskog establishmenta Amerike, ali to ne znaci da je irska mafija potpuno nestala. Jedan od primjera je i Charlestown, mala ali zivopisna radnicka cetvrt u Bostonu, koju nastanjuju uglavnom siromasne obitelji irskog podrijetla. Jedan od tamosnjih stanovnika je i 30-godisnji Bobby O'Grady (Leary), koji zajedno sa svojim prijateljima iz kvarta vrijeme provodi isto onako kao sto je radio od srednjoskolskih dana - u pijancevanju, smrkanju kokaina i kockanju. S obzirom da takav nacin zivota zahtijeva mnogo novca, prisiljen je baviti se povremenom kradjom automobila za Jackieja (Meaney), tipa koji je nesto nalik na "kuma" u Charlestownu. Bobby nije nimalo zadovoljan Jackiejem - ispod krinke dobrocinitelja koji placa stanarinu starim zenama i u grad dovodi siromasne imigrante iz Irske, poput Bobbyjevog rodjaka Seamusa (Barry), krije se okrutni zelenas kojima gotovo svatko u kvartu, ukljucujuci samog Bobbyja, duguje novac od kladjenja. Da stvar bude gora, Jackie je u stanju bez razmisljanja likvidirati svakoga tko bi mogao propjevati policiji o njegovim aktivnostima, ukljucujuci Bobbyjevog prijatelja Teddyja (Crudup). Stvari dodatno komplicira i to sto Bobby potajno odrzava vezu s Jackiejevom djevojkom Katy (Janssen).

Reziser ovog filma, Ted Demme, je necak mnogo svog poznatijeg kolege Jonathana (KAD JAGANJCI UTIHNU), ali je u medjuvremenu vec razvio svoj originalni i potpuno razliciti stil. Za razliku od Jonathanovih leprsavih komedijica, Ted nam u svom poluautobiografskom filmu nudi maksimalno realisticni i depresivni prikaz besperspektivne svakodnevnice radnickih cetvrti u americkim gradovima. Iako ne bas previse originalnog zapleta (slicne smo stvari vec mogli vidjeti u bezbroj filmova o mafiji, kao i teskom zivotu americkih crnaca), ovaj film valja vidjeti zbog prave male armije odlicnih glumaca, kao i nekoliko sjajnih scena u kojima Demme kombinira razlicite stilove. Scenarij Mike Armstronga je odlican - likovi su odlicno definirani s nekoliko recenica i gesta koje govore mnogo o njihovim ispraznim zivotima. Od svih glumaca najperspektivniji je Leary, nekadasnji brbljavi MTV-komicar koji je ovdje mozda najstalozeniji i najnormalniji od svih likova; njegov Bobby je u stvari dobar decko, kojeg su teske zivotne prilike i nedostatak perspektive ubacile u kriminalnu kolotecinu. Dobru ulogu ima i epizodist John Diehl (ALIENS) kao poluretardirani vozac taksija, a i bivsa manekenka Femke Janssen je odlicna kao "laka" cura iz kvarta. Mozda je najsnaznija scena u filmu ona najkontroverznija - voznja u taksiju koja u nekoliko minuta vise govori o stanju medjurasnih i medjuetnickih odnosa u urbanoj Americi nego sto bi nam to Spike Lee porucio u tisucu svojih filmova. Samo zbog te scene valja preporuciti ovaj film, ali ne samo zbog nje. BOSTONSKA BANDA je jedno prilicno ugodno iznenadjenje u nasoj video- ponudi.