THE WEDDING SINGER
Godine 1985. Robbie Hart (Sandler) je gubitnik cije su se ambicije o karijeri rock-glazbenika suocile sa surovom stvarnoscu. Prisiljen zivjeti u podrumu sestrine kuce, svoj glazbeni talent na jedvite jade unovcuje kao pjevac na vjencanjima. Ali, utjehu pronalazi u svojoj ljubljenoj djevojci Lindi (Featherstone) s kojom se treba vjencati i zbog koje na simpaticnu konobaricu Juliu (Barrymore) gleda samo kao na prijateljicu. Sve se mijenja kada samo Robbiejevo vjencanje zavrsi katastrofom - Linda ga ostavi pred oltarom i baca u terminalnu depresiju. Julia ga pokusava iz nje izvuci, i nakon odredjenog vremena, izmedju dvoje mladih se stvara odredjena privlacnost. No, sama je Julija vec zarucena za Glenna (Glave), pohlepnog i arogantnog macho yuppieja, koji ni ne krije to da vara Juliju sa svakom zenom koja mu padne saka.
Kada se domaci distributer koristi uslugama jednog "Magazina" (pjesma "Idi i ne budi ljude") u svrhu promocije filma, to sasvim sigurno nije dobar indikator kvaliteta. Nije dobar indikator ni to sto glavnog glumca, komicara Adama Sandlera (BILLY MADISON), americka kritika prezire iz dna duse zbog prizemnog humora. Ali, za divno cudo, ovaj film nekako funkcionira. Istina je da je zaplet olicenje holivudske formule, vidjene u bezbrojnim romanticnim komedijama, jos iz 30-tih godina. Istina je da film pokusava usicariti na sve snaznijem trendu nostalgije za "dobrim, starim 80-tim". Istina je da u filmu ima trenutaka koji su tako bedasti da vam dodje muka. Ali, zato Adam Sandler, za divno cudo, ovaj put smiruje svoju personu destruktivnog komicara, i uplovljava u mirnije vode simpaticnog gubitnika. Ista je stvar i s Drew Barrymore, koja tumaci ulogu simpaticne slatkice s takvom sigurnoscu, da bi uskoro mogla srusiti Meg Ryan s trona kraljice romanticnih komedija. Ono sto je jos simpaticnije jest cijeli niz decentnih i suptilnih referenci na proslo desetljece (yuppie kultura, Madonna i sl.), nesto sto cemo, po svemu sudeci, vidjati sve cesce u godinama koje dolaze, ali vjerojatno s manje simpatije. Iako na trenutke slican proslogodisnjem hitu SVI SU LUDI ZA MARY, ovaj film nije tako subverzivan i, iako na trenutke prezaseceren, ostavlja nam prijatni okus u ustima. Sve u svemu, imamo dobre razloge da provedemo sat i pol vremena pred ekranom.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos