PRIJE MRAKA

AFTERGLOW

• uloge: Nick Nolte, Julie Christie, Lara Flynn Boyle, Jonny Lee Miller, Jay Underwood, Domini Blythe, Yves Corbeil, Genevieve Bissonnette
• scenografija: Francois Seguin
• kostimografija: Francoise Barbeau
• fotografija: Toyomichi Kurita
• montaza: Suzy Elmiger
• glazba: Mark Isham
• scenarij: Alan Rudolph
• rezija: Alan Rudolph
• proizvodnja: Elysian Dreams, SAD, 1997.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 113 '

Jeffrey Brown (Miller) je mladi i nadobudni sluzbenik velike tvrtke u Montrealu, koji je toliko predan poslu da nema vremena ni zivaca obavljati svoje bracne duznosti prema supruzi Marianne (Boyle). Marianne, pak, osjeca toliko otudjenost od supruga, da se nastoji utjesiti s djetetom, ali Jeffrey, naravno ne zeli ni cuti za to. Prilika da zatrudni dolazi u obliku Luckyja Manna (Nolte), simpaticnog vodoinstalatera koji ima obicaj obavljati dodatne usluge usamljenim kucanicama. Motiv za Luckyjevo zenskarenje je cinjenica da vec godinama ne spava sa svojom suprugom Phyliss (Christie), nekadasnjom zvijezdom B-horora. Cetvoro ljudi ce stjecajem okolnosti biti uhvaceno u koloplet srasti i bizarnih obrata sudbine.

Alan Rudolph je jedan od onih rezisera kakve kriticare vole hvaliti zbog toga sto su, kao, "nezavisni" i "nekonvencionalni". Prava je istina u tome da Rudolph mozda doista ne pripada holivudskom mainstreamu, ali da to automatski ne znaci da su njegova djela originalna. Rudolph je, naime, fanaticni sljedbenik lika i djela Roberta Altmana, tako da njegov opus u svojoj altmanovstini podjednako sadrzi vrlo dobre, ali i vrlo lose stvari, kao i sam Altman uostalom. Posljednja dva filma - totalno nerazumljivi EQUINOX i ne bas uspjesna GDJA PARKER - ukazala su na njegov najvece prednosti i mane - sklonost likovima bizarnim u svojoj originalnosti, ali istovremeno i nesposobnost da ih utrpa u neku suvislu cjelinu. PRIJE MRAKA je jedan takav film - prilicno zbrkani i tesko probabljivi zaplet, ali ovaj put ga iz gliba vade dvije stvari. Jedna od njih je dobar vizualni stil, kao i sretna okolnost da je radnja smjestena u egzoticnu scenografiju Montreala, tako da gledatelji umorni od hvatanja svih konaca mogu uzivati u modernoj arhitekturi. Druga sretna okolnost je vrhunska glumacka ekipa. Najslabiji od njih je Jonny Lee Miller (ovdje susta suprotnost liku Sick Boya iz TRAINSPOTTINGA), ali mu je uloga svejedno vrlo dobar. Tu je i Lara Flynn Boyle, koje nakon TWIN PEAKSA nije napravila neku karijeru, iako joj vrlo dobro pasu uloge ispacenih zena. Nick Nolte kao casna narajcana starina je takodjer vrlo dobar - O.K. tip koji duboko ispod koze krije strasnu tajnu i veliku patnju. Najbolja od svih je, dakako, Julie Christie, velika zvijezda 60-tih (DOKTOR ZIVAGO) i 70-tih (DEMONSKO SJEME) koja je gotovo nestala s velikih ekrana u proslom desetljecu. Sada, u sestom desetljecu zivota, ne samo sto potvrdjuje nevjerojatno sirok glumacki raspon, nego prosto zraci seksepilom jedva zamislivim kod zena njenih godina. U malo kojem filmu smo vidjeli muskarce kako se medjusobno sajbaju zbog zene od pet i pol banki, ali ovdje to ne izgleda kao surova groteska. Naprotiv. Zbog svega toga film ce nam ostati u dobrom sjecanju. Oprostit cemo scenaristicke nezgrapnosti i razocaravajucu zavrsnicu, sjest cemo pred ekran, opustiti se i uzivati u malim stvarima. Postoje filmovi kojima je to svrha postojanja, a PRIJE MRAKA upravo jedan od njih.