LA VITA E BELLA
Mnogi su filmovi svoje mjesto u povijesti kinematografije zasluzili tako sto su se ocesali o neke tabu-teme, i tako, sto se narodski kaze "cackali medjeda o prkno". ZIVOT JE LIJEP, komedija popularnog talijanskog komicara Roberta Benignija, je jedan od takvih filmova. Zestoke je kontroverze zaradio ne zbog toga sto se bavio tabu-temom, nego sto je sam pristup toj temi bio tabu. Naime, rijec je o Holokaustu, a Benigni je pricu o tim mracnim stranicama ljudske povijesti ispricao kao laganu komediju. Naravno, odmah su stali graktati kriticari koji su film, po obicaju, ispljuvali prije nego sto su ga vidjeli. Kako se, pitali su se, netko uopce usudjuje blatiti uspomene na sest milijuna zrtava i svoditi tu tragediju na jeftini vic? Naravno da su u pitanju dvostruka mjerila - kada se, na primjer, Howard Stern zeza s vlastitim djetetom koje je bilo zrtva spontanog pobacaja, u pitanju je samo los ukus. Isto tako, kada muslimani proglase "fatvu" na Salmana Rushdieja zbog SOTONSKIH STIHOVA, onda je u pitanju krsenje prava na slobodno izrazavanje. Pri tome se, naravno, zaboravilo da je Benigni itekako svjestan sto je to Holokaust, s obzirom da su u drugom svjetskom ratu clanovi njegove obitelji zavrsili u koncentracionom logoru. Srecom, glasovi razuma su prevladali nad zidovskim lobijem u Hollywoodu, i Benigni ne samo sto je dobio nagradu na kanskom festivalu, nego je, na sveopce iznenadjenje, i Spielbergovoj precijenjenoj ratnoj melodrami SPASAVANJE VOJNIKA RYANA oteo ovogodisnje "Oscare".
Radnja zapocinje godine 1939. kada u zivopisni gradic Arezzo dolazi Guido Orefice (Benigni), kako bi se zaposlio kao konobar kod svog zidovskog ujaka. Cilj mu je zaraditi dovoljno novaca kako bi otvorio knjizaru, ali pravi razlog ostanka u gradu je, zapravo ljubav. Vec na samom dolasku slucajno je sreo Doru (Braschi), skromnu uciteljicu, i u nju se do usiju zaljubio. Problem je u tome sto je ona vec zarucena za lokalnog cinovnika i fasistickog glavesinu. Ali to za Guida i nece predstavljati veliki problem, jer on, zahvaljujuci neodoljivom sarmu i neiscrpnoj domisljatosti uspije ne samo osvojiti "princezu", nego je suparniku doslovno ukrasti ispred nosa. Pet godina kasnije Guido i Dora su bracni par i imaju dijete, drazesnog petogodisnjeg sincica Giosuea (Cantarini). Ali, njihovu idilu sve vise narusava rat i njemacka okupacija Italije. Posto su Guido i Giosue polu-Zidovi, to je dovoljno da ih fasisti utrpaju u vlak koji ih vodi u nepoznato. Iako je ne-Zidovka, Dora se takodjer ukracava u vlak, jer ne zeli zivjeti bez svog supruga i sina. Kada Guido i Giosue dodju u logor, ocu na pamet pada ludjacka ideja kojom bi trebao spasiti ne samo zivot nego i dusu svog sina, te ga zastititi od svakodnevnog uzasa. Svom sinu on kaze kako je njihovo putovanje rodjendanski poklon, kako je logor u stvari veliki zabavni park te kako je sve sto se u logoru desava dio velike igre. Pobjednik te igre, koji bude skupljao bodove drzeci se odredjenih pravila, dobija veliki tenk.
Neki od kriticara koji su ispljuvali ZIVOT JE LIJEP prije nego sto su ga uopce gledali, dojam o filmu su vec stekli na temelju karijere glavnog glumca i rezisera Roberta Benignija. Popularni talijanski komicar slavu je stekao specificnim komicarskim manirama koje kombiniraju rafalni govor i fizicku komediju u stilu slapsticka. Taj je humor nekada funkcionirao (kao, na primjer, u legendarnom Jarmuschevom POD UDAROM ZAKONA), a nekada ne (kao u za neke razocaravajucem CUDOVISTU iz godine 1995.). Kao osoba s reputacijom klaun, Benigni je kriticarima izgledao doista neprikladan za taj projekt (nesto slicno se prije vise godina dogodilo s Jerryjem Lewisom i njegovim, nikada snimljenim filmom o Holokaustu zvanim THE DAY THE CLOWN CRIED). Ali, svemu usprkos, Benigni je ovaj put napravio pravi pogodak. Kao rijetko koji film, ovaj je imao savrseni casting. Benigni ne samo sto je idealan za ulogu, nego su njegov scenarij i rezija odlicno rijesili jedan od velikih problema u suvremenom filmu - tranziciju izmedju razlicito intoniranih dijelova. Benigni vjesto postize kontrast izmedju romanticne komedije u prvom dijelu, i tjeskobne drame u drugom. Ali sve vrijeme on ostaje vjeran svojem liku, koji uspijeva ocuvati svoje dostojanstvo i optimizam bez obzira na sve poteskoce. S jednakom hrabroscu s kojom je ostvario naizgled neostvarivi zadatak osvajanja zene svog zivota on se suocava s mnogo tezim problemom kao sto je prezivljavanje u koncentracionom logoru. Benigni mozda jest klaun, ali u ovom filmu je jednako uvjerljiv kao pravi heroj.
I ostali clanovi ekipe su odlicni. Prije svega je to Nicoletta Braschi kao Dora, a odlicno docarani medjusobni odnos izmedju dvoje filmskih supruznika i ne bi trebao iznenaditi, s obzirom da je gospodja Braschi Benignijeva druzica i u stvarnom zivotu. Od ostalih glumaca valja pohvaliti Giustina Dorana kao Guidovog flegmaticnog ujaka, te odlicnog veterana Horsta Bucholza (SEDAM VELICANSTVENIH) kao nacistickog lijecnika koji je, za razliku od Guida, spas od uzasa rata nasao u mnogo jednostavnijem cistom ludilu. Ugodjaju filmu takodjer doprinosi sjajna scenografija i kostimografija Danila Donatija, koja podsjeca na vrhunske trenutke jednog Fellinija, a i jednostavna, ali prepoznatljiva glazba Nicole Piovannija je takodjer biser filma.
Bez obzira kakvo prethodno misljenje imali o ovom filmu, on, za razliku od konvencionalnog sentimentalista Spielberga i snobovskog intelektualca Mallicka, drugom svjetskom ratu i problemu zla u covjeku prilazi mnogo postenije, ali i s mnogo vise ljudskosti i topline. Zlo postoji i uvijek ce postojati, mrtvi se nikada nece vratiti, ali dok je covjeka postojat ce i borbe protiv tog zla, borbe koja zivotu daje smisao. Ali i gledatelji koje film ne bi natjerao na razmisljanje imat ce razloga da ga gledaju. Kao rijetko koji film dosada, ZIVOT JE LIJEP ce ljude natjerati da se smiju, a one osjecajnije da vade maramice. A to je ono sto, na kraju krajeva, film cini uistinu vrijednim.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos