FANTOMI

PHANTOMS

• uloge: Peter O'Toole, Joanna Going, Rose McGowan, Liev Schreiber, Ben Affleck, Nicky Katt, Clifton Powell
• scenografija: Deborah Raymond & Dorian Vernacchio
• kostimografija: Dana C. Litwak
• fotografija: Richard Clabaugh & Greg Littlewood
• montaza: Randolph K. Bricker
• glazba: David C. Williams
• scenarij: Dean R. Koontz (prema vlastitom romanu)
• rezija: Joe Chappele
• proizvodnja: Dimension Films/Miramax, SAD, 1998.
• distribucija: UCD
• trajanje: 94 `

Zivopisni planinski gradic Snowfield u Coloradu preko ljeta ima oko 4000 stanovnika, a preko zime samo 400. Dr. Jennifer Pailey (Going), koja zajedno sa svojom sestrom Lisom (McGowan) tamo dolazi provesti odmor, ustanovi da se broj stanovnika drasticno smanjio - tocnije, u gradu nema zive duse. Jedino sto pronalaze su tu i tamo unakazeni lesevi. Uplasenim sestrama ce samo trenutno olaksanje donijeti to sto nabasaju na mladog serifa Brycea Hammonda (Affleck), jer ni on sam ne zna sto se zapravo dogadja u gradu. Telefoni ne rade, automobili se ne mogu pokrenuti, a kada se spusti noc, sve ih muce tajanstveni zvukovi i pojave. Da stvar bude gora, Hammondov pomocnik Stu Wargle (Schreiber) polagano pocinje gubiti razum. Hammond uspije stupiti u kontakt s vanjskim svijetom, i americka vlada u izolirani gradic salje tim superstrucnjaka. Njima se protiv svoje volje prikljucuje prof. Timothy Flythe (O'Toole), koji je zbog svojih teorija o drevnim civilizacijama iscezlim preko noci zavrsio kao tehnicki savjetnik tabloida. Ali cak ni najbujnija masta nece moci zamisliti uzas koji je izbio na povrsinu u malom americkom gradicu i koji prijeti unistenju covjecanstva.

Ako je Stephen King kralj horora, onda je Dean R. Koontz njegov princ. Koontz, iako ga hvale kao prilicno darovitog knjizevnika, nije, naravno, dozivio istu stvar kao King - da mu Hollywood ekranizira svaki komad papira s njegovim imenom. Sto mozda i nije lose, jer se, kao i kod Kinga, to obicno obilo o glavu gledateljima. Koontz je pogotovo bio razbjesnjen losom ekranizacijom svog romana HIDEAWAY, pa je ovaj put odlucio zasjesti iza kamere kao scenarist i producent. Naravno, i King je radio slicne stvari, cak rezirao filmove, ali rezultati su obicno bili grozni. I FANTOMI su ponavljanje iste tragicne price o nekompatibilnosti dobre knjizevnosti s filmskom vrpcom. Ono sto je jos tragicnije jest cinjenica da "cool", "nezavisna" tvrtka Miramax upropastava svoju reputaciju ovom bljutavom nenadahnutom eksploatacijom teen- slasher filozofije 80-tih. Iza kamere stoji Joe Chappele, koji je svoj talent pokazao jednim od bezbrojnih i s pravom zaboravljenih nastavaka filma NOC VJESTICA. Ispred kamere, pak, stoji par lijepih lica, koji cak i da hoce, ne mogu udahnuti zivot papirnatim likovima (Live Schreiber, zapravo, ponavlja svoje manire iz VRISKA 2, filma koji je od ovog smeca udaljen svjetlosnim godinama). Negdje na pola filma, gledatelji dobijaju nadu da ce stvari krenuti nabolje kada casna starina Peter O'Toole svojom karizmatskom kombinacijom genija i ludila daje filmu dasak humora. Scena u kojoj njegov lik razgovara s rupom u zemlji je jedan od najsvijetlijih primjera holivudskog trasha. Na zalost, s obzirom da su producenti, slicno kao i deset godina ranije u slucaju remakea GRUDE, film shvatili mrtvacki ozbiljno, taj je trenutak nedovoljan da popravi ocajan dojam ove bezoblicne ljigave mase od filma.