THE BROTHERS MCMULLEN)
Svaki put kada se u Hrvatskoj pokusava na mala vrata progurati politika inspirirana ultrakonzervativnom ideologijom (na primjer, zabrana pobacaja), njeni zagovornici vole isticati argument kako su vise od tri cetvrtine stanovnika nase zemlje katolici, pa, dakle, hoces-neces, drzava mora biti sazdana u skladu s njihovim sluzbenim vjerovanjima. Ali, naravno, to sto se netko izjasnjava kao katolik ne mora znaciti da on u potpunosti stuje i provodi ono sto Crkva naucava. To pogotovo vazi za moderni svijet u kojem su iskusenja, o kojima prethodne generacije nisu ni mogle sanjati, tako mnogobrojna, pa sve manji broj katolika moze pomiriti striktna nacela svoje vjere sa svakodnevnim zivotom. Oni koji u tome uspiju, umjesto da budu hvaljeni, u najboljem slucaju izazivaju cudjenje svoje okoline. Lijep je primjer gospodja McMullen (Bolz), irska imigrantica u SAD, koja je 35 godina cekala da joj umre nasilni suprug alkoholicar prije nego sto se vrati u domovinu muskarcu koji je bio njena jedina prava ljubav. Trojici njenih sinova je majcin primjer opomena sto se moze dogoditi ukoliko na samom pocezku ne izaberu pravog partnera. Ali to ne znaci da su oni sami liseni problema. Najstariji Jack (Mulcahy) ima savrseni brak s Molly (Britton), ali ga to ne sprijecava da sve cesce razmislja o vanbracnim avanturama. Najmladji brat Patrick (McGlone) je romantik cija katolicizam dovodi do problema u odnosu sa Susan (Albert), Zidovkom koja ga zeli preobratiti na svoju vjeru i natjerati da radi u firmi njenog oca. Srednji brat Barry (Burns) je cinik kojemu losa majcina iskustva prijece svaku ozbiljniju vezu sa zenama. Sva trojica ce se suociti s problemima koji ce njihovu vjeru staviti na ozbiljnu kusnju.
Cak i slabiji poznavatelji filmske produkcije ce, gledajuci ovaj film, zakljuciti kako je rijec o niskom budzetu. I, naravno, da ce biti u pravu, jer je ova romanticna komedija Edwarda Burnsa, tada nepoznatog producenta TV-dokumentaraca, bila jos jedan u nizu jeftinih ali dobrih nezavisnih filmova koji su godine 1995. dosli u srediste paznje na valu Tarantinovog trijumfa. Kao i u slucaju mnogo razvikanijih "nezavisnjaka" kao sto su Rodriguez i Kevin Smith, i ovaj je film snimljen za smijesno mali iznos novaca - ciglih 24.000 US$, a Burnsova majka je kuhala hranu za glumce i clanove ekipe koji su se, sa svoje strane, odrekli vecine honorara. Obiteljska i neobavezna atmosfera sa snimanja se prelila na sam film, koji odise s dosta topline i razumijevanja za likove, ukljucujuci sve njihove probleme. Glumci, osim samog Burnsa (koji ce poslije glumiti u Spielbergovom SPASAVANJU VOJNIKA RYANA) nisu narocito karizmaticni, ali to nadoknadjuju dobrom glumom. Lokacije u filmu nisu dojmljive, ni glazba nije bas previse adekvatna, ali su zato likovi i njihova interakcija prilicno dobri. Burnsov scenarij je vrlo dobro uspio povezati razlicite podzaplete u suvislu pricu, zacinio s malo humora i na kraju sve to prilicno dobro izgleda. Gledatelj se u sat i pol vremena ima razloga nasmijati, ali i malo razmisljati o problemima koje muce ne samo junake ovog filma.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos