Kada god je na spici kao reziser potpisan Abel Ferrara, gledatelj moze sa sigurnoscu ocekivati sve nego prijatne stvari na ekranu. Ferrarini junaci su gubitnici kojima se dogadjaju ili koji rade nevjerojatne gadosti, i to sve samo zato da bi svako malo dobili napade savjesti ili samosazaljenja, sto je dusu dalo za dugotrajne i mucne scene grizodusja. Ni njegov film s kojim je isao na preklanjski Cannes, THE BLACKOUT, nije mnogo razlicit. Glavni je junak Matty (Modine), razmazeni holivudski glumac koji se odluci malo odmoriti od Los Angelesa te dolazi u Miami zajedno sa svojom djevojkom Annie (Dalle). Hedonisticka metropola juzne Floride mozda izvana izgleda kao raj, ali za Mattyja postane pakao kada ga Annie iznenada napusti. To, zapravo, i ne bi trebalo biti iznenadjenje, s obzirom na to da ju je Matty, prilikom jedne od svojih narko-orgija, natjerao da abortira. Deprimiran, Matty se nastavlja odavati alkoholu i drogi, i jednom prilikom iz restorana pokupi Annie (Lassez), konobaricu koja ga podsjeca na bivsu djevojku. Njih dvoje odlaze u nocni klub ciji je vlasnik Mickey Wayne (Hopper), suludi reziser video-spotova ciji je san da snimi remake "Nane". No, sto se zapravo dogadja, Mattyju nije jasno jer je ovaj put potegao previse i dobio amneziju. Godinu i pol dana kasnije, Matty zivi u New Yorku, trijezan, sredjen i s novom djevojkom Susan (Schiffer). Ali stalno ga opsjedaju nocne more, i u nastojanju da sazna sto se zapravo dogodilo, on ponovno odlazi u Miami.
Bez obzira na to voljeli Ferrarin materijal ili ne, tom ultraindividualistickom i beskompromisnom italoamerickom reziseru ne moze se negirati vlastiti, prilicno kvalitetni stil, zbog kojega i najodvratnije stvari na ekranu postaju gledljive. Na zalost, u ovom slucaju Ferrara nije mogao racunati na scenaristicke usluge svog stalnog suradnika Nicholasa St. Johna. Bez njega, film je izgubio cvrstocu zapleta i sveo se na niz ponekad dojmljivih, ali repetitivnih, razvucenih i cesto sasvim besmislenih scena. Da stvar bude gora, fulao je i u castingu. Umjesto karakternog glumca, s kojima ima vec dobrih iskustava (Christopher Walken, Harvey Keitel, James Russo) on je uzeo tipicnog holivudskog ljepotana Matthewa Modinea, koji se nije snasao u slozenoj ulozi narkomana. Kao totalni kontrast tu je Dennis Hopper, koji baca svoje rutinske manire hiperventilirajuceg ludjaka. S druge strane, supermodel Claudia Schiffer je obavila pristojan posao u svojoj prvoj ozbiljnoj dramskoj ulozi; a i Sarah Lassez u ulozi konobarice je prilicno sarmantna. Fotografija Kena Kelscha je prilicno izrazajna - suncani Miami Beach nikada nije bio tako mracan i odbojan na filmu. Na zalost, ukoliko netko nije fanaticni poklonik Ferrare, odnosno ljubitelj tjeskobnih filmova, najbolje je da zaobidje ovaj film u sirokom luku.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos