GRAD TAME
DARK CITY
Sudbina se nekada zna okrutno igrati s karijerama filmasa. Jedan od primjera je i Alex Proyas, australski reziser video-spotova koji je paznju svjetske kritike stekao svojim holivudskim debijem VRANA. Na njegovu veliku zalost, ta prilicno zanimljiva adaptacija stripa dobila je ekspresni kult-status, ali ne zbog njegovog velikog talenta ili zato sto je film publiku oborio s nogu. Proyas i njegov film reputaciju uzivaju zbog prozaicne cinjenice da je prilikom snimanja rekviziter greskom u pistolj stavio bojevi metak, pa je glavni glumac Brandon Lee tako polozio zivot na oltar sedme umjetnosti. Proyasovoj reputaciji su kriticarski hvalospjevi filmu naknadno samo odmogli - izmedju redova se moglo procitati kako su mnogi od kriticara bili spremni pogledati kroz prste iz pijeteta prema tragediji glavnog glumca. Proyasa se hvalilo zbog njegovog sjajnog vizualnog stila, dok se, s druge strane, ignorirala prilicno tanusna prica i papirnati likovi. Tri godine kasnije, kada se Proyas upustio u svoj slijedeci projekt, SF-triler DARK CITY (za kojeg se nas vrli distributer, UCD, po obicaju nije odlucio hoce li ga zvati MRACNI GRAD ili GRAD TAME), kriticarski establishment je smatrao da se za prethodno gledanje kroz prste mora iskupiti tako sto ce film sahraniti, bez obzira bio on dobar ili ne. Cinjenica da je Proyasova VRANA dobila ocajno los nastavak takodjer nije pomogla. Ali, Proyasa su ipak najvise dotukli njegovi producenti, koji su njegov rad unistili trapavom distribucijom i odlukom da se odmah posalje na video. A to je uistinu steta, jer MRACNI GRAD predstavlja nesto sto se prilicno rijetko susrece u Hollywoodu - inteligentan SF-film, koji bi, cak stovise, mogao pretendirati da bude prozvan BLADE RUNNEROM devedesetih, titulu koju su tri godine drzali CUDNI DANI Kathryn Bigelow.
Radnja zapocinje u gradu koji slici na New York cetrdesetih godina. Ali slicnost je samo privid, jer za razliku od Njujorcana, njegovi stanovnici ne samo sto nikada ne vide sunce, nego svaka dvadesetcetiri sata svi padaju u san, da bi se slijedeceg trenutka probudili kao da se nista nije dogodilo. Jedan od tih stanovnika je Richard Murdoch (Sewel), ali on se, izgleda budi prije vremena. Od toga nema bas neke velike vajde, jer je mjesto u kojem se probudio jeftina hotelska soba s izmasakriranom prostitutkom. Murdocha tajanstveni psihijatar, doktor Daniel Poe Schreber (Sutherland) upozori da mora pobjeci, i on to cini, bas prije nego sto ce njegov hotel posjetiti tim bizarno odjevenih ljudi prijeteceg izgleda, kojima je na celu opaki Gospodin Ruka (O'Brien). Murdoch ocajnicki pokusava otkriti svoj identitet i odgovoriti na pitanje je li doista pocinio sva ubojstva. Trag ga vodi do lijepe barske pjevacice Emme (Connelly), koja bi trebala biti njegova supruga. On, naravno, u to nije siguran. Kao sto ni policijski inspektor Bumstead (Hurt), koji istrazuje ubojstva, nije siguran u to da bi Murdoch uistinu mogao biti pocinitelj. U medjuvremenu, Murdochu se pocinje prisjecati djetinjstva provedenog van grada, ali nitko u gradu ne zna kako se iz njega moze izaci.
Gledatelju koji se manje-vise razumije u SF-knjizevnosti, zaplet filma, ma koliko izgledao sulud i nevjerojatan, nece biti tako nepoznat. Naime, Proyasov scenarij dosta toga duguje radovima Philipa K. Dicka, pisca ciji je opus bio, pak, inspiriran paranoicnim vizijama Franza Kafke. Dickovi romani i price, ciji junaci gotovo nikada nisu sigurni da li je njihova okolina uistinu stvarna ili proizvod vlastite ili necije druge maste, vec su dali materijala za nekoliko filmova, od kojih dva - vec spomenuti kultni BLADE RUNNER i Verhoevenov TOTALNI OPOZIV - pripadaju medju bolje SF-filmove snimljene u posljednjih cetvrt stoljeca. MRACNI GRAD mozda nekome nece izgledati kao film takvog kalibra, ali Proyas je ulozio maksimalni trud da to postigne. Ovaj put lisen komplikacija kao sto je poginuli glavni glumac, odnosno papirnatog stripovskog predloska, Proyas je uz pomoc dvojice scenarista smislio prilicno intrigantan zaplet. Film bi bio jos bolji da Proyas nije popustio pod zahtjevima producenata i dozvolio gledateljima da sami donose zakljucke o tome sto se zapravo zbiva na ekranu. Ali, cak i da netko ne shvati o cemu je, zapravo, u filmu rijec, moci ce se utjesiti onim sto je samom Proyasu donijelo pohvale u VRANI. Naime, kao rijetko koji film dosada, MRACNI GRAD resi originalni vizualni stil koji gledatelja prebacuje u jedan neobican i novi svijet. Scenografija Georgea Liddlea i Patricka Tatoupoulosa, kao i kostimi Liz Keogh, radnju filma smjestaju u jedno neodredjeno vremensko razdoblje izmedju cetrdesetih godina i bliske buducnosti. Nikada nakon BLADE RUNNERA nije futuristicki dizajn bio tako vjesto kombiniran s "film noireom". Dakako, tu su i vrhunski specijalni efekti, zahvaljujuci kojima se u filmu mogu vidjeti uistinu spektakularne scene, od kojih ona na kraju moze neke podsjetiti na zavrsnicu TOTALNOG OPOZIVA.
S obzirom da je ovaj put scenarij imao visedimenzionalne likove, Proyas je mogao maksimalno iskoristiti glumacki potencijal. Casting filma je vise nego dojmljiv. Rufus Sewel u glavnoj ulozi nekome moze izgledati odbojno, ali to samo zato sto je taj Britanac relativno nepoznat. Ostale su uloge povjerene iskusnim holivudskim profesionalcima. Jennifer Connelly (HOT SPOT) je savrsena kao crnokosa femme fatale, modelirana prema slicnim likovima iz klasicnih noirea cetrdesetih godina. William Hurt, na kojemu se itekako vide godine, dosta dobro "skida" cinicnog, "hard boiled" detektiva bogartovskih manira. Ali svi su oni ipak u sjeni Kiefera Sutherlanda, koji je ocigledno odustao od namjere da postane velika zvijezda, te se poput oca Donalda, sve vise zadovoljava karakternim ulogama. Njegov doktor Schreber, unakazen i obogaljen, svojim manirama podsjeca na legendarnog Petera Lorrea.
Sve u svemu, MRACNI GRAD je prilicno prijatno iznenadjenje u ovoj, za SF prilicno zalosnoj godini, koju su obiljezili filmovi kao ARMAGEDDON, GODZILLA i IZGUBLJENI U SVEMIRU. Mozda je prerano da se ovaj film proglasi remek-djelom, ali oni koji se klade na to da ce MRACNI GRAD takav status imati u buducnosti, imaju vise nego dobre izglede.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos