[ Recenzije ] [ Pretraživanje ]         Filmske stranice         [ http://film.purger.com ]

KULL OSVAJAC

KULL THE CONQUEROR

Prije nekoliko godina se govorkalo o tome kako ce se poceti snimati TV-serija o Conanovim dozivljajima. Na zalost, producenti su u posljednji trenutak ostali bez autorskih prava, ali su vec bili pripremili kostime, dekor i lokacije na Novom Zelandu. Da im sve to ne bi propalo, brze-bolje su pricu odlucili preraditi tako da glavni junak postane Herkul, anticki polubog na koga nitko ne polaze eksluzivna autorska prava. Za Kevina Sorboa, misicavka koji je trebao glumiti Conana, presaltavanje u ulogu Herkula predstavljao je pun pogodak - HERCULES: LEGENDARY JOURNEYS je dozivjela veliki uspjeh, i cak proizvela vlastitu izvedenicu u obliku sestrinske serije XENA: THE WARRIOR PRINCESS. Nakon izvjesnog vremena, dosao je red da Sorbo svoju televizijsku popularnost iskoristi na velikom ekranu. Priliku mu je pruzila Rafaella de Laurentiis, producentica prvog CONANA koja nikada sebi nije prezalila to sto se zbog svadje sa Schwarzeneggerom nije upustila u trecu Conanovu pustolovinu. Umjesto toga, scenarij je morala preraditi tako da protagonist postane kralj Kull, jos jedan od likova iz pera Roberta E. Howarda, mitski junak koji je zivio tisucama godina prije Conana.

Radnja se odvija u kraljevstvu Valuziji, ciji je vladar, kralj Borna (Thorsen) poludio zbog dinastijskih spletki i odlucio poubijati sve nasljednike. Kull (Sorbo), barbar s Atlantide koji sluzi u kraljevoj gardi, u nastaloj guzvi ubije kralja i sam postane kralj. Njegov dolazak na vlast samo je pocetak problema, jer valuzijsko plemstvo, na celu s castohlepnim Tallimarom (Griffith) ne mozi smisliti barbara na prijestolju. Dok se Kull nastoji snaci u ulozi vladara i pokusava zavesti Zaretu (Lombard), lijepu robinju iz harema, zli carobnjaci mu podmecu egzoticnu Akivashu (Carrere). Kull popusta pred Akivashinim carima, sto i nije tesko, jer je doticna u stvari 3000 godina stari demon kojemu je cilj pretvoriti Valuziju u pakao na zemlji. Svecenik i Zaretin brat Ascalante (Litefoot) uspije osloboditi Kulla i njih troje putuju na daleki sjever ne bi li pronasli Dah Valke - relikviju koja je jedina u stanju zaustaviti zlu Akivashu.

Ako netko ide gledati ovaj film u namjeri da ga usporedjuje s Milliusovim CONANOM, sigurno ce se razocarati. Specijalni efekti su ispodprosjecni, glazba Joela Goldsmitha je odvratno neadekvatna za fantasy ep (heavy metal u scenama bitaka je iritirajuci), a i scenarij Charlesa Poguesa (koji je zahvaljujuci DRAGONHEARTU dobio etiketu fantasy strucnjaka u Hollywoodu) nije uspio povezati sve konce price. Ipak, doseci Milliusa je nesto sto nikome nije uspjelo u posljednja dva desetljeca, pa gotovo nitko to nije pokusavao, ukljucujuci rezisera ovog filma, televizijskog zanatliju Johna Nicollelu. Ovaj film je najidealnije gledati u istom onom rasplozenju kojim se gledaju XENA i HERCULES - kao neobaveznu i ultralaganu zabavu. Jest da ce svi ljubitelji zanra biti razocarani zbog ublazavanja fantasyja (prica je preozbiljna za djecu, a nedostaje seksa i nasilja za odraslu publiku), ali Sorbo i njegova ekipa na trenutak to nadoknadjuju humorom. Pogotovo je simpaticna epizoda s Harveyem Fiersteinom, najpoznatijim holivudskim gay glumcem, ovaj put u za njega atipicnoj ulozi piratskog kapetana. Glumci su manje-vise O.K., ukljucujuci egzoticnu Karinu Lombard i Litefoota, tipa koji izgleda kao Seagalov brat blizanac (ali zato nesto bolje glumi). Sve u svemu, filmic koji nije nesto posebno, ali koji postize svoju svrhu, tako da autora ovih redova ne bi previse revoltirao ni nastavak.

P.S. Brod koji se pojavljuje u filmu trenutno sluzi kao turisticka atrakcija na sibenskoj rivijeri.

  • ocjena: solidan (**)

    (c)1999 Dragan Antulov


    NAPOMENA: Ovaj dokument namijenjen je isključivo za osobnu upotrebu.
    Za svako drugo korištenje i re-distribuciju u elektronskom, pisanom ili bilo kojem druogm obliku,
    uključujući i WWW-stranice, potrebna je izričita PISANA dozvola autora.

    Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos