LOST IN SPACE
Prosle je godine definitivno sahranjen mit kojim su nas sopali nakon tarantinovske eksplozije. Mali studiji, koji su za sebe voljeli govoriti kako su "nezavisni", "svjezi" itd. pokazuju iste simptome kreativne krize kao i holivudski dinosauri. Oprezniji kriticari su naznake tog trenda mogli primjetiti jos pretprosle godine, kada je "Oscare" pokupio ENGLESKI PACIJENT, 27 milijuna US$ skupa romanticna ljiga "nezavisne" tvrtke Miramax. Prosle je godine, pak, "nezavisna" tvrtka New Line Cinema (u stvarnosti nista drugo do "hladni pogon" Turnerovog Warner-Time imperija) lansirala projekt koji se po ni cemu, ukljucujuci i megalomanski budzet, ne razlikuje od tipicnog blockbustera iz A-produkcije. Slicnost, naravno, ukljucuje i trend koristenja svega i svacega u nedostatku vlastitih originalnih zamisli. U slucaju IZGUBLJENIH U SVEMIRU to je SF-serija koju je 1965. godine osmislio buduci majstor filmova katastrofe Irwin Allen. Serija, u pocetku zamisljena kao mrtvacki ozbiljan pokusaj da se prica o svicarskoj obitelji Robinson prebaci u svemir, s vremenom se pretvorila u luckastu "camp" komediju i tako stekla veliku popularnost, koja je doprla i do ovih krajeva. Ali, njen konkurent i svojevrsni nastavak ZVJEZDANE STAZE (jedan od epizodnih likova je bio i dr. Spock) je ipak bila ta koja je usla u legendu i dala materijal za devet cjelovecernjih filmova.
Radnja filma zapocinje godine 2058. Planet Zemlja ostaje bez fosilnih goriva, pa covjecanstvu ocajnicki treba novi zivotni prostor. Kao dobra lokacija se nudi planet Alpha Prime, ali do njega treba dugo putovati, a hipersvemirska "precica" moze funkcionirati jedino ako se na drugoj strani sagradi dimenzionalni portal. To je stavljeno u zadatak profesoru Johnu Robinsonu (Hurt), koji se ukrcava na svemirski brod "Jupiter 2" zajedno sa svojom obitelji - suprugom Maureen (Rogers), kcerkama Judy (Graham) i Penny (Chalbert) i sinom Willom (Johnson). Ono sto ne Robinsoni i njihov pilot Don West (LeBlanc) ne znaju jest to da se na njihovom istrazivackom brodu nalazi zli lijecnik dr. Smith (Oldman), koji je, radeci po nalogu teroristicke organizacije Globalna Pobuna, sabotirao brod. Njegova sabotaza, doduse, nije uspjela ubiti Robinsone, ali kao rezultat eksperimentalni hiperpogon je "Jupiter 2" umjesto na odrediste izbacio negdje daleko u neistrazene krajeve svemira. Robinsoni, s kojima je Smith sklopio nevoljko saveznistvo, prisiljeni su sa ogranicenim resursima pronaci nekakav nacin da se vrate kuci.
Odmah po premijeri, kriticari su se sa sadistickim uzitkom natjecali tko ce od njih dati porazniju kritiku IZGUBLJENIH U SVEMIRU - jedni su bacali drvlje i kamenje na "New Line" zato sto je oblatio svijetle uspomene na sretne dane njihovog djetinjstva, dok su drugi s cudom pitali zasto je toliki novac potrosen na kic iz sezdesetih. Pravi razlog zbog kojeg je film masakriran od kritike bio je taj sto je scenarij napisao Akiva Goldsman, tip ciji je spisateljski "genij" stajao iza takvih filmova kao sto su Schumacherovo VRIJEME UBIJANJA i BATMAN I ROBIN. I doista, scenarij je vjerojatno jedan od najgorih koje smo imali prilike vidjeti u posljednje vrijeme - radnja se svodi na niz spektakularnih scena koje jedva drzi na okupu nekakav zaplet, dijalozi su uglavnom one-lineri i "americki" vicevi. Osobito je tragican tretman likova - u originalnoj seriji obitelj Robinson je bila "camp" verzija sretne americke obitelji iz bezazlenih humoristickih serija; ovdje su Robinsoni, pak, svojevrsna karikatura disfunkcionalne obitelji 90-tih, ali bez ikakvih "camp" detalja. Naravno, tu je i seksualna napetost izmedju mladog pilota i najstarije kcerke, zatim negativac, koji, naravno, mora imati britanski naglasak, te, konacno, i drazesni mali alien zvani Blawp (ubacen samo zato da bi djecica nakon gledanja filma kupovala igracke).
Sreca u nesreci za ovaj film bila je u tome sto iza kamere nije sjedio Shumacher nego Stephen Hopkins, zanatlija koji ponekad zna snimiti itekako dobar film (JUDGEMENT NIGHT). Njegova je rezija bila prilicno nenadahnuta, ali je ovaj put solidno napravio posao. Prije svega je dozvolio gledateljima da uzivaju u nekoliko zbilja dojmljivih prizora, sjajnim specijalnim efektima te odlicnoj scenografiji Normana Garwooda, ciji tamni i depresivni tonovi daju prilican kontrast spektakularnim eksterijerima. Glumci se previse nisu istakli, ali to se uostalom nije ni moglo ocekivati uz Goldsmanove papirnate likove. Izuzetak je mlada Lacey Chalbert u ulozi Penny, te Gary Oldman, cija je rutinska manira hiperventilirajuceg negativca ublazena time sto je "skidao" Jonathana Harrisa, glumca koji je isti lik tumacio u originalnoj seriji. Sve u svemu, IZGUBLJENI U SVEMIRU nisu pretjerano los film, ali nitko, osim, mozda najfanaticnijih zaljubljenika u SF, nece previse izgubiti ako ga propusti pogledati.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos